1
Prvog dana u sedmici otišle su vrlo rano do groba, noseći mirise koje su pripremile.
2
Ali našle su kamen odvaljan sa ulaza u grob.
3
Kad su ušle, nisu našle telo Gospoda Isusa.
4
I dok su stajale zbunjene zbog toga, dva čoveka u blistavoj odeći stala su pored njih.
5
Uplašile su se i pognule lice k zemlji, a oni su im rekli: „Zašto tražite živoga među mrtvima?
6
On nije ovde, nego je vaskrsnuo. Setite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji
7
da Sin čovečiji mora biti predat u ruke grešnicima, da mora biti razapet i da će treći dan vaskrsnuti.”
8
Tada su se setile njegovih reči.
9
Otišle su od groba i javile sve to jedanaestorici i svima ostalima.
10
To su bile Marija Magdalena, Jovana i Marija, Jakovljeva majka. I ostale žene koje su bile s njima ispričale su to apostolima.
11
Ali njima su te reči zvučale kao besmislica i nisu im verovali.
12
Ali Petar je ustao i otrčao do groba. Zavirio je unutra i video samo zavoje. Zatim je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo.
13
Istog tog dana dvojica od njih putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno šezdeset stadija od Jerusalima.
14
Razgovarali su među sobom o svemu što se dogodilo.
15
Dok su tako razgovarali i raspravljali, prišao im je sam Isus i pošao s njima.
16
Ali njihovim očima nije bilo dato da ga prepoznaju.
17
On ih je upitao: „O čemu to usput raspravljate među sobom?” A oni su se, žalosnog lica, zaustavili.
18
Jedan od njih, koji se zvao Kleopa, odgovorio mu je: „Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu koji ne zna šta se u njemu ovih dana događalo?”
19
On ih je upitao: „Šta to?” Odgovorili su mu: „Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom, koji je bio prorok silan na delu i reči pred Bogom i celim narodom.
20
Naši sveštenički glavari i poglavari predali su ga da bude osuđen na smrt i razapeli su ga.
21
A mi smo se nadali da je on taj koji će izbaviti Izrael. Osim toga, ovo je treći dan kako se to dogodilo.
22
Još su nas zbunile neke žene koje su s nama, jer su rano ujutru bile kod groba,
23
ali nisu našle telo, pa su došle i rekle da su im se pokazali anđeli koji su rekli da je on živ.
24
Tada su neki od naših otišli do groba i našli sve kako su žene rekle, ali njega nisu videli.”
25
A on im je rekao: „O kako ste bezumni i sporog srca da poverujete u sve što su govorili proroci!
26
Zar nije trebalo da Hristos sve to pretrpi i da uđe u svoju slavu?”
27
I počevši od Mojsija i svih Proroka, protumačio im je ono što je pisano o njemu u svim Pismima.
28
Kad su se približili selu u koje su išli, izgledalo je kao da je on hteo da nastavi put.
29
Ali oni su ga nagovarali: „Ostani s nama, jer je blizu veče, dan je na izmaku.” I on je ušao da ostane s njima.
30
Dok je s njima bio za stolom, uzeo je hleb i blagoslovio ga. Zatim ga je izlomio i davao im ga.
31
Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga, a on je nestao pred njima.
32
I rekli su jedan drugome: „Zar nam nije srce gorelo dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?”
33
Istog časa su ustali i vratili se u Jerusalim. Našli su jedanaestoricu i one koji su bili okupljeni s njima
34
kako govore: „Gospod je zaista vaskrsnuo i pojavio se Simonu!”
35
Tada su i oni ispričali šta se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po tome kako je izlomio hleb.
36
Dok su o tome razgovarali, Isus je stao među njih i rekao im: „Mir vama.”
37
A oni su, uplašeni i puni straha, pomislili da vide duha.
38
Zato im je rekao: „Zašto ste se prepali? Zašto se sumnje javljaju u vašim srcima?
39
Pogledajte moje ruke i moje noge. To sam ja. Opipajte me i videćete, jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.”
40
Kad je to rekao, pokazao im je ruke i noge.
41
I dok od radosti još nisu verovali, nego su se čudili, upitao ih je: „Imate li ovde nešto za jelo?”
42
Pružili su mu komad pečene ribe
43
i on ga je uzeo i pojeo pred njihovim očima.
44
Tada im je rekao: „To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i u Psalmima.”
45
Tada im je otvorio um da razumeju Pisma
46
i rekao im je: „Tako je napisano, da će Hristos stradati i treći dan ustati iz mrtvih
47
i da će se u njegovo ime po svim narodima propovedati o pokajanju koje je potrebno za oproštenje greha, počevši od Jerusalima,
48
i vi ćete biti svedoci toga.
49
I evo, šaljem vam ono što je obećao moj Otac. Zato ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo.”
50
Zatim ih je izveo do Vitanije pa je podigao ruke i blagoslovio ih.
51
I dok ih je blagosiljao, udaljio se od njih i počeo da uzlazi na nebo.
52
A oni su mu se poklonili i s velikom radošću se vratili u Jerusalim.
53
I stalno su bili u hramu blagosiljajući Boga. Amin.