Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
24
1Prvog dana u sedmici otišle su vrlo rano do groba, noseći mirise koje su pripremile.
2Ali našle su kamen odvaljan sa ulaza u grob.
3Kad su ušle, nisu našle telo Gospoda Isusa.
4I dok su stajale zbunjene zbog toga, dva čoveka u blistavoj odeći stala su pored njih.
5Uplašile su se i pognule lice k zemlji, a oni su im rekli: „Zašto tražite živoga među mrtvima?
6On nije ovde, nego je vaskrsnuo. Setite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji
7da Sin čovečiji mora biti predat u ruke grešnicima, da mora biti razapet i da će treći dan vaskrsnuti.”
8Tada su se setile njegovih reči.
9Otišle su od groba i javile sve to jedanaestorici i svima ostalima.
10To su bile Marija Magdalena, Jovana i Marija, Jakovljeva majka. I ostale žene koje su bile s njima ispričale su to apostolima.
11Ali njima su te reči zvučale kao besmislica i nisu im verovali.
12Ali Petar je ustao i otrčao do groba. Zavirio je unutra i video samo zavoje. Zatim je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo.
13Istog tog dana dvojica od njih putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno šezdeset stadija od Jerusalima.
14Razgovarali su među sobom o svemu što se dogodilo.
15Dok su tako razgovarali i raspravljali, prišao im je sam Isus i pošao s njima.
16Ali njihovim očima nije bilo dato da ga prepoznaju.
17On ih je upitao: „O čemu to usput raspravljate među sobom?” A oni su se, žalosnog lica, zaustavili.
18Jedan od njih, koji se zvao Kleopa, odgovorio mu je: „Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu koji ne zna šta se u njemu ovih dana događalo?”
19On ih je upitao: „Šta to?” Odgovorili su mu: „Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom, koji je bio prorok silan na delu i reči pred Bogom i celim narodom.
20Naši sveštenički glavari i poglavari predali su ga da bude osuđen na smrt i razapeli su ga.
21A mi smo se nadali da je on taj koji će izbaviti Izrael. Osim toga, ovo je treći dan kako se to dogodilo.
22Još su nas zbunile neke žene koje su s nama, jer su rano ujutru bile kod groba,
23ali nisu našle telo, pa su došle i rekle da su im se pokazali anđeli koji su rekli da je on živ.
24Tada su neki od naših otišli do groba i našli sve kako su žene rekle, ali njega nisu videli.”
25A on im je rekao: „O kako ste bezumni i sporog srca da poverujete u sve što su govorili proroci!
26Zar nije trebalo da Hristos sve to pretrpi i da uđe u svoju slavu?”
27I počevši od Mojsija i svih Proroka, protumačio im je ono što je pisano o njemu u svim Pismima.
28Kad su se približili selu u koje su išli, izgledalo je kao da je on hteo da nastavi put.
29Ali oni su ga nagovarali: „Ostani s nama, jer je blizu veče, dan je na izmaku.” I on je ušao da ostane s njima.
30Dok je s njima bio za stolom, uzeo je hleb i blagoslovio ga. Zatim ga je izlomio i davao im ga.
31Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga, a on je nestao pred njima.
32I rekli su jedan drugome: „Zar nam nije srce gorelo dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?”
33Istog časa su ustali i vratili se u Jerusalim. Našli su jedanaestoricu i one koji su bili okupljeni s njima
34kako govore: „Gospod je zaista vaskrsnuo i pojavio se Simonu!”
35Tada su i oni ispričali šta se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po tome kako je izlomio hleb.
36Dok su o tome razgovarali, Isus je stao među njih i rekao im: „Mir vama.”
37A oni su, uplašeni i puni straha, pomislili da vide duha.
38Zato im je rekao: „Zašto ste se prepali? Zašto se sumnje javljaju u vašim srcima?
39Pogledajte moje ruke i moje noge. To sam ja. Opipajte me i videćete, jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.”
40Kad je to rekao, pokazao im je ruke i noge.
41I dok od radosti još nisu verovali, nego su se čudili, upitao ih je: „Imate li ovde nešto za jelo?”
42Pružili su mu komad pečene ribe
43i on ga je uzeo i pojeo pred njihovim očima.
44Tada im je rekao: „To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i u Psalmima.”
45Tada im je otvorio um da razumeju Pisma
46i rekao im je: „Tako je napisano, da će Hristos stradati i treći dan ustati iz mrtvih
47i da će se u njegovo ime po svim narodima propovedati o pokajanju koje je potrebno za oproštenje greha, počevši od Jerusalima,
48i vi ćete biti svedoci toga.
49I evo, šaljem vam ono što je obećao moj Otac. Zato ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo.”
50Zatim ih je izveo do Vitanije pa je podigao ruke i blagoslovio ih.
51I dok ih je blagosiljao, udaljio se od njih i počeo da uzlazi na nebo.
52A oni su mu se poklonili i s velikom radošću se vratili u Jerusalim.
53I stalno su bili u hramu blagosiljajući Boga. Amin.