Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
23
1Zatim su svi oni ustali i odveli ga Pilatu.
2Počeli su da ga optužuju: „Ovoga smo našli kako zavodi naš narod i zabranjuje da se plaća porez caru i govori za sebe da je Hristos, car.”
3Pilat ga je upitao: „Jesi li ti judejski car?” On mu je odgovorio: „Ti sam to kažeš.”
4Tada je Pilat rekao svešteničkim glavarima i narodu: „Ne nalazim nikakvu krivicu na ovom čoveku.”
5Ali oni su navaljivali: „Svojim učenjem on buni narod po celoj Judeji, počevši od Galileje pa sve dovde.”
6Kad je to čuo, Pilat je upitao da li je taj čovek Galilejac.
7Kad je saznao da je iz područja kojim vlada Irod, poslao ga je Irodu, koji je tih dana takođe bio u Jerusalimu.
8Kad je Irod video Isusa, veoma se obradovao, jer je već duže vreme želeo da ga vidi zbog onoga što je o njemu slušao, pa se nadao da će od njega videti neko čudo.
9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali Isus mu ništa nije odgovarao.
10Sveštenički glavari i književnici ustajali su i žestoko ga optuživali.
11Tada ga je Irod zajedno sa svojim vojnicima ponizio i ismejao obukavši ga u sjajnu haljinu, pa ga je poslao nazad Pilatu.
12Irod i Pilat, koji su ranije bili neprijatelji, tog dana su postali prijatelji.
13Pilat je tada sazvao svešteničke glavare, poglavare i narod
14i rekao im: „Doveli ste mi ovog čoveka optužujući ga da podstiče narod na pobunu. Evo, ja sam ga ispitao pred vama, ali nisam našao da je ovaj čovek kriv za ono za šta ga optužujete.
15A nije našao ni Irod, jer ga je poslao nazad k nama. Evo, nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt.
16Zato ću ga kazniti i pustiti.”
17A trebalo je za svaki praznik Pashe da im pusti po jednog zatvorenika.
18Ali sav narod je povikao: „Razapni ovoga, a pusti nam Varavu!”
19Taj je, naime, bio bačen u zatvor zbog neke pobune koja je izbila u gradu i zbog ubistva.
20Pilat im se ponovo obratio, jer je želeo da pusti Isusa.
21Ali oni su vikali: „Raspni ga! Raspni!”
22Obratio im se i treći put: „Pa kakvo je zlo on učinio? Nisam našao na njemu ništa čime bi zaslužio smrt. Zato ću ga kazniti i pustiti.”
23Ali oni su navaljivali na sav glas zahtevajući da se razapne. Svojom vikom su ga nadglasali.
24Tada je Pilat presudio da se udovolji njihovom zahtevu,
25pa je pustio čoveka koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubistva, onoga koga su tražili, a Isusa je predao njima na volju.
26Dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Simona iz Kirene koji se vraćao s polja, i stavili na njega krst na koji će Isus biti razapet, da ga nosi za njim.
27Za Isusom je išlo veliko mnoštvo muškaraca i žena koji su se od tuge udarali u grudi i oplakivali ga.
28Isus se okrenuo prema ženama i rekao: „Kćeri jerusalimske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad svojom decom!
29Jer dolaze dani kad će se reći: ‘Srećne su nerotkinje, utrobe koje nisu rađale i grudi koje nisu dojile!’
30Tada će govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’
31Jer ako ovo rade dok je drvo zeleno, šta li će tek biti kad bude suvo?”
32Vodili su još dvojicu, zločince, da ih s njim pogube.
33Kad su stigli na mesto koje se zove Lobanja, tamo su stavili na stub njega i zločince, jednog njemu zdesna, a drugog sleva.
34A Isus je rekao: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.” Onda su bacali žreb da bi razdelili njegove haljine.
35Narod je stajao i gledao. Poglavari su se rugali: „Druge je spasao, pa neka spase i sebe ako je zaista Hristos, Božji Izabranik.”
36Rugali su mu se i vojnici, prilazili mu i nudili uskislo vino
37i govorili: „Ako si judejski car, spasi sam sebe.”
38Iznad njega je bio natpis: „Ovo je judejski car.”
39Jedan od obešenih zločinaca počeo je da ga vređa: „Zar nisi ti Hristos? Spasi sebe i nas.”
40Tada ga je drugi prekorio: „Zar se ne bojiš Boga, a kažnjen si istom kaznom?
41Mi smo pravedno osuđeni, i primamo ono što smo svojim delima zaslužili, ali on nije učinio nikakvo zlo.”
42Zatim reče: „Isuse, seti me se kad dođeš u svoje carstvo.”
43A Isus mu reče: „Zaista, kažem ti danas, bićeš sa mnom u raju.”
44Bilo je oko šestog sata kad se tama spustila na celu zemlju i potrajala je sve do devetog sata,
45jer je nestalo sunca. Tada se zavesa svetilišta rascepila po sredini.
46Isus je povikao iz sveg glasa: „Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!” Kad je to rekao, izdahnuo je.
47Kad je stotnik video šta se dogodilo, počeo je da slavi Boga, govoreći: „Ovaj čovek je zaista bio pravedan.”
48I kad je sav narod koji se okupio da to gleda video šta se dogodilo, počeo je da se razilazi odande udarajući se u grudi od tuge.
49Svi njegovi poznanici stajali su podalje. I žene, koje su išle za njim iz Galileje, stajale su i gledale sve to.
50I došao je čovek koji se zvao Josif, član Veća, dobar i pravedan čovek,
51koji nije bio dao svoj glas za ono što su nameravali da učine. On je bio iz Arimateje, judejskog grada, i čekao je Božje carstvo.
52Otišao je kod Pilata i zatražio Isusovo telo.
53Skinuo ga je, umotao u fino platno i položio u grob isklesan u steni, u koji još niko nije bio položen.
54A bio je dan pripreme i bližilo se veče, početak Šabata.
55Žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to i videle grob i kako je položeno njegovo telo.
56Zatim su se vratile da pripreme mirisna ulja i druge mirise. A na Šabat su mirovale, kao što je zapoveđeno.