Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
15
1Svi poreznici i grešnici dolazili su k njemu da ga čuju.
2Zato su fariseji i književnici gunđali: „Ovaj prima grešnike i jede s njima.”
3Tada im je ispričao ovo poređenje:
4„Ako neko od vas ima sto ovaca i izgubi jednu od njih, zar neće ostaviti onih devedeset i devet u pustinji i tražiti izgubljenu dok je ne nađe?
5I kad je nađe, staviće je na ramena i radovaće se.
6A kad dođe kući, pozvaće svoje prijatelje i susede i reći će im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu.’
7Kažem vam da će tako na nebu biti veća radost zbog jednog grešnika koji se kaje nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
8Ili ako neka žena ima deset drahmi pa izgubi jednu drahmu, zar neće upaliti svetiljku, počistiti kuću i pažljivo tražiti dok je ne nađe?
9I kad je nađe, pozvaće svoje prijateljice i susede i reći će im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla drahmu koju sam izgubila.’
10Kažem vam, takva je radost među Božjim anđelima zbog jednog grešnika koji se kaje.”
11Zatim je rekao: „Jedan čovek je imao dva sina.
12Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi deo imanja koji mi pripada.’ I on im je podelio imetak.
13Posle nekoliko dana mlađi sin je pokupio sve, otputovao u daleku zemlju i tamo rasuo svoj imetak živeći raskalašno.
14Kad je sve potrošio, nastala je velika glad širom te zemlje i on je počeo da oskudeva.
15Čak je otišao i nagovorio jednog građanina te zemlje da ga uzme za najamnika, a ovaj ga je poslao na svoja polja da čuva svinje.
16Želeo je da se nasiti rogačima koje su jele svinje, ali mu ih niko nije davao.
17Kad se urazumio, rekao je: ‘Koliko najamnika kod mog oca ima hleba u izobilju, a ja ovde umirem od gladi!
18Ustaću, otići ću svome ocu i reći ću mu: ‘Oče, zgrešio sam nebu i tebi.
19Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
20I ustao je i pošao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se, pa je potrčao, zagrlio ga i izljubio.
21Tada mu je sin rekao: ‘Oče, zgrešio sam nebu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
22A otac je rekao svojim slugama: ‘Brzo, iznesite najbolju haljinu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obujte mu sandale.
23Dovedite ugojenog junca i prigotovite ga, pa da jedemo i veselimo se,
24jer mi je ovaj sin bio mrtav i oživeo je, bio je izgubljen i nađen je!’ I počeli su da se vesele.
25A njegov stariji sin bio je u polju. Kad se na povratku približio kući, čuo je muziku i igru.
26Zato je pozvao jednog slugu i upitao ga šta se dešava.
27On mu je odgovorio: ‘Došao je tvoj brat, pa je tvoj otac prigotovio ugojenog junca, jer mu se vratio zdrav.’
28On se rasrdio i nije hteo da uđe. Tada je njegov otac izašao i molio ga da uđe.
29On je na to rekao svom ocu: ‘Evo, tolike godine ti služim i nijednom nisam prestupio tvoju zapovest, a nikad mi ni jare nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima.
30A kad je došao ovaj tvoj sin koji je s bludnicama izjeo tvoj imetak, pripremio si mu ugojenog junca.’
31Otac mu je tada rekao: ‘Sine, ti si uvek sa mnom i sve što je moje tvoje je.
32Ali trebalo je da se veselimo i da se radujemo, jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživeo je, bio je izgubljen i nađen je’.”