Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
14
1Kad je jednom na Šabat došao u kuću nekog farisejskog poglavara da jede, pažljivo su ga posmatrali.
2A pred njim je bio jedan čovek koji je imao vodenu bolest.
3Tada je Isus upitao poznavaoce Zakona i fariseje: „Da li se sme lečiti na Šabat ili ne sme?”
4Oni su ćutali. Tada je dotakao čoveka, izlečio ga i otpustio.
5A njima je rekao: „Ako nekome od vas sin ili bik upadne u bunar, zar ga nećete odmah izvući i na Šabatni dan?”
6Na to nisu mogli da mu odgovore.
7Kada je primetio kako zvanice sebi biraju najbolja mesta, ispričao im je poređenje:
8„Kad te neko pozove na svadbu, nemoj zauzeti najbolje mesto. Možda je pozvan i neko ugledniji od tebe,
9pa će onaj koji je pozvao tebe i njega doći i reći će ti: ‘Ustupi mesto ovome.’ Tada ćeš postiđen morati da zauzmeš poslednje mesto.
10Nego kad te neko pozove, idi i zauzmi poslednje mesto, da ti onaj ko te je pozvao kaže kad dođe: ‘Prijatelju, pomeri se na bolje mesto.’ To će ti biti na čast pred svim drugim gostima.
11Jer ko se uzvisuje, biće ponižen, a ko se ponizuje, biće uzvišen.”
12Zatim je i čoveku koji ga je pozvao rekao: „Kad priređuješ ručak ili večeru, ne zovi svoje prijatelje ni svoju braću ni svoje rođake ni bogate susede. Možda će i oni tebe nekada pozvati i tako će ti uzvratiti.
13Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slepe.
14Bićeš srećan, jer oni nemaju čime da ti uzvrate. Uzvratiće ti se o vaskrsenju pravednih.”
15Kad je to čuo jedan od gostiju, rekao mu je: „Srećan je onaj ko bude jeo hleb u Božjem carstvu.”
16A Isus mu je rekao: „Jedan čovek je priredio veliku večeru, i pozvao mnoge.
17Kad je bilo vreme za večeru, poslao je slugu da kaže zvanicama: ‘Dođite, jer je sve već spremno.’
18Ali svi redom su počeli da se izgovaraju. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu, i moram da idem da je pogledam. Molim te, izvini me.’
19Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet jarmova goveda i idem da ih isprobam. Molim te, izvini me.’
20A treći je rekao: ‘Upravo sam se oženio, i zato ne mogu da dođem.’
21I tako se sluga vratio i javio to svom gospodaru. Tada se domaćin razgnevio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na trgove i gradske ulice i dovedi ovamo siromašne, sakate, slepe i hrome.’
22Posle nekog vremena sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio, ali još ima mesta.’
23A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na puteve i među ograde i nateraj ljude da uđu, da mi se napuni kuća.
24Jer kažem vam, niko od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru’.”
25S njim je išlo veliko mnoštvo ljudi. On se okrenuo i rekao im:
26„Ako neko dođe k meni, a više voli svog oca i majku, ženu i decu, braću i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik.
27Ko ne nosi svoj krst i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.
28Ko od vas, kad želi da gradi kulu, najpre ne sedne i proračuna trošak da vidi da li ima čime da je dovrši?
29Inače bi se moglo desiti da postavi temelj, a ne može da dovrši gradnju, pa bi mu se svi koji to vide počeli rugati:
30‘Ovaj čovek je počeo da gradi, a ne može da dovrši.’
31Ili koji car, kad kreće u rat protiv drugog cara, prvo ne sedne i ne posavetuje se da li može s deset hiljada vojnika da se suprotstavi onome koji na njega dolazi s dvadeset hiljada?
32Ako ne može, onda dok je onaj još daleko šalje izaslanike i moli za mir.
33Tako, dakle, niko od vas ko ne ostavi sve što ima ne može biti moj učenik.
34So je dobra. Ali ako so obljutavi, čime će se osoliti?
35Nije dobra ni za zemlju ni za đubrivo. Baca se napolje. Ko ima uši da sluša, neka sluša.”