Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
6
1Posle toga Isus je otišao na drugu stranu Galilejskog, to jest Tiberijadskog mora.
2A za njim je išlo veliko mnoštvo ljudi, jer su gledali čuda koja je činio na onima koji su bili bolesni.
3Tako se Isus popeo na goru i sedeo je tamo sa svojim učenicima.
4Približavala se Pasha, judejski praznik.
5Podigavši oči, Isus je video kako silan narod dolazi k njemu, pa je upitao Filipa: „Gde da kupimo hleb da ovi jedu?”
6To je rekao da bi ga iskušao, jer je znao šta će učiniti.
7Filip mu je odgovorio: „Kad bismo kupili hleba za dvesta denara, ne bi bilo dovoljno da svako dobije po malo.”
8A jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Simona Petra, rekao mu je:
9„Ovde je dečak koji ima pet ječmenih hlebova i dve male ribe. Ali šta je to za toliki narod?”
10Isus je tada rekao: „Neka posedaju.” A bilo je mnogo trave na tom mestu. I ljudi su posedali, a među njima je bilo oko pet hiljada muškaraca.
11Zatim je Isus uzeo hlebove i zahvalio Bogu i razdelio ih onima koji su posedali. Tako je razdelio i ribe, koliko god su hteli.
12Kad su se nasitili, rekao je svojim učenicima: „Sakupite ostatke, da ništa ne propadne.”
13Sakupili su ih i napunili su dvanaest korpi ostataka od pet ječmenih hlebova, što je preteklo onima koji su jeli.
14Kad su ljudi videli čuda koja je učinio, govorili su: „Ovo je zaista prorok koji treba da dođe na svet.”
15A Isus je znao da žele da dođu i da ga uhvate i postave za cara, pa se ponovo povukao u goru, sasvim sam.
16Kad se spustilo veče, njegovi učenici su sišli na more,
17ušli u čamac i krenuli preko mora u Kapernaum. Već je pao mrak, a Isus još nije došao k njima.
18A more se uzburkalo jer je duvao jak vetar.
19Kad su odveslali oko dvadeset pet do trideset stadija, videli su Isusa kako hoda po moru i približava se čamcu, i uplašili su se.
20Ali on im je rekao: „Ja sam, ne bojte se!”
21Zato su ga rado uzeli u čamac i čamac je ubrzo bio na obali do koje su pokušavali da dođu.
22Sutradan je narod koji je stajao na drugoj strani mora video da je tamo samo jedan mali čamac i da Isus nije bio ušao u čamac sa svojim učenicima, nego da su otišli samo njegovi učenici.
23A čamci iz Tiberijade stigli su blizu mesta gde su oni jeli hleb nakon što se Gospod zahvalio Bogu.
24Kad je, dakle, narod video da tamo nema ni Isusa ni njegovih učenika, ušli su u čamce i došli u Kapernaum da traže Isusa.
25I kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: „Učitelju, kada si došao ovamo?”
26Isus im je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem vam, vi me ne tražite zato što ste videli čuda, nego zato što ste jeli onaj hleb i nasitili se.
27Nemojte raditi za hranu koja propada, nego za hranu koja ostaje za večni život, koju će vam dati Sin čovečiji, jer je njega Otac, Bog, za to ovlastio.”
28Tada su ga upitali: „Šta treba da radimo da bismo činili dela koja Bog želi?”
29Isus im je odgovorio: „Delo koje Bog želi jeste da iskazujete veru u onoga koga je on poslao.”
30A oni su ga upitali: „Kakav čudesan znak pokazuješ ljudima, da ga vidimo i poverujemo ti? Kakvo delo ti obavljaš?
31Naši praočevi su jeli manu u pustinji, kao što je napisano: ‘Hleb s neba dao im je da jedu’.”
32A Isus im je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao hleb s neba, nego vam moj Otac daje pravi hleb s neba.
33Jer Božji hleb je Onaj koji silazi s neba i daje život svetu.”
34Na to su mu rekli: „Gospode, daj nam uvek taj hleb.”
35Isus im je rekao: „Ja sam hleb života. Onaj ko dolazi k meni neće ogladneti i onaj ko iskazuje veru u mene neće nikada ožedneti.
36Ali rekao sam vam: videli ste me, a ipak ne verujete.
37Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga ko dođe k meni neću oterati,
38jer nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.
39A volja onoga koji me je poslao jeste da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih vaskrsnem u poslednji dan.
40Jer je volja mog Oca da svako ko vidi Sina i iskazuje veru u njega ima večni život, i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan.”
41Tada su Judejci počeli da gunđaju protiv njega jer je rekao: „Ja sam hleb koji je sišao s neba.”
42I govorili su: „Zar nije to Isus, Josifov sin, čijeg oca i majku poznajemo? Kako sad kaže: ‘Sišao sam s neba’?”
43A Isus im je odgovorio: „Ne gunđajte među sobom.
44Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao. I ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan.
45U Prorocima je napisano: ‘Svi će biti poučeni od Gospoda.’ Svako ko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni.
46To ne znači da je iko video Oca, osim onoga koji je od Boga, on je video Oca.
47Zaista, zaista, kažem vam, onaj ko veruje ima večni život.
48Ja sam hleb života.
49Vaši su praočevi jeli manu u pustinji, a ipak su umrli.
50Ovo je hleb koji silazi s neba, da čovek jede od njega i da ne umre.
51Ja sam živi hleb koji je sišao s neba. Ako neko jede od ovog hleba, živeće večno. A hleb koji ću ja dati moje je telo koje ću dati za život sveta.”
52Tada su Judejci počeli da se prepiru među sobom: „Kako nam ovaj može dati da jedemo njegovo telo?”
53Zato im je Isus rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete telo Sina čovečijeg i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi.
54Ko se hrani mojim telom i pije moju krv, ima večni život, i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan,
55jer je moje telo prava hrana i moja krv je pravo piće.
56Ko se hrani mojim telom i pije moju krv, ostaje u jedinstvu sa mnom i ja u jedinstvu s njim.
57Kao što je mene poslao živi Otac pa ja živim zbog Oca, tako će i onaj ko se hrani mnome živeti zbog mene.
58Ovo je hleb koji je sišao s neba. To nije kao kad su vaši praočevi jeli, a ipak su umrli. Ko se hrani ovim hlebom, živeće večno.”
59To je rekao dok je poučavao na skupu u Kapernaumu.
60Kad su to čuli, mnogi od njegovih učenika su rekli: „Ovo su sablažnjive reči. Ko ga može slušati?”
61A Isus je u sebi znao da njegovi učenici gunđaju zbog toga, pa im je rekao: „Zar vas to sablažnjava?
62A šta ako ugledate Sina čovečijeg kako uzlazi tamo gde je ranije bio?
63Duh je taj koji daje život, telo ne koristi ništa. Reči koje sam vam govorio Duh su i život su.
64Ali ima nekih među vama koji ne veruju.” Jer Isus je od početka znao koji su oni što ne veruju i ko je onaj koji će ga izdati.
65I rekao je: „Zato sam vam kazao: ‘Niko ne može doći k meni ako mu nije dato od Oca’.”
66Zbog toga su se mnogi od njegovih učenika vratili onome što su ostavili i više nisu išli s njim.
67Zato je Isus upitao dvanaestoricu: „Da nećete i vi da odete?”
68A Simon Petar mu je odgovorio: „Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš reči večnog života.
69Mi smo poverovali i spoznali da si ti Sveti od Boga.”
70Isus im je na to rekao: „Zar nisam ja izabrao vas dvanaestoricu? Ipak, jedan od vas je klevetnik.”
71Govorio je o Judi, sinu Simona Iskariotskog, jer iako je bio jedan od dvanaestorice, nameravao je da ga izda.