Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
5
1Posle toga bio je judejski praznik i Isus je otišao u Jerusalim.
2A u Jerusalimu se kod Ovčijih vrata nalazi jezerce koje se hebrejski zove Vitezda, a ima pet tremova.
3U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slepih, hromih i onih sa usahlim udovima.
4Anđeo Gospodnji je silazio u određeno vreme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.
5Tamo je bio i jedan čovek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina.
6Videvši ga kako leži, a znajući da je već dugo bolestan, Isus ga je upitao: „Želiš li da ozdraviš?”
7Bolestan čovek mu je odgovorio: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe pre mene.”
8A Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.”
9I čovek je odmah ozdravio, uzeo svoja nosila i počeo da hoda. A tog dana bio je Šabat.
10Zato su Judejci govorili čoveku koji je bio izlečen: „Šabat je, i nije ti dozvoljeno da nosiš nosila.”
11A on im je odgovorio: „Onaj koji me je izlečio rekao mi je: ‘Uzmi svoja nosila i hodaj’.”
12Tada su ga upitali: „Ko je taj čovek koji ti je rekao: ‘Uzmi ih i hodaj’?”
13Ali čovek koji je bio izlečen nije znao ko je taj, jer se Isus sklonio zbog mnoštva koje se tamo nalazilo.
14Posle toga Isus ga je našao u hramu i rekao mu: „Eto, ozdravio si. Više nemoj da grešiš, da ti se nešto gore ne dogodi.”
15I čovek je otišao i rekao Judejcima da je Isus taj koji ga je izlečio.
16Judejci su zbog toga počeli da optužuju Isusa, jer je tako nešto činio na Šabat.
17A on im je rekao: „Moj Otac radi sve do sada, pa radim i ja.”
18Zato su Judejci još više tražili priliku da ga ubiju, jer ne samo da je po njima kršio Šabat nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačavajući se s Bogom.
19Isus im je na to rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa da učini sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini. Jer što god On čini, to i Sin čini na isti način.
20Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazaće mu i veća dela od ovih, da biste se vi divili.
21Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava ih, tako i Sin oživljava one koje hoće.
22Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud poverio Sinu,
23da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.
24Zaista, zaista, kažem vam, ko čuje moju reč i veruje onome koji me je poslao, ima večni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25Zaista, zaista, kažem vam, dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, i koji poslušaju, živeće.
26Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.
27I dao mu je vlast da sudi, jer je Sin čovečiji.
28Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas
29i izaći će - oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje osude.
30Ja ne mogu ništa da učinim sam od sebe - kako čujem onako sudim. Moj sud je pravedan, jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.
31Ako samo ja svedočim o sebi, moje svedočanstvo nije istinito.
32Ima drugi koji svedoči o meni, i znam da je istinito svedočanstvo kojim on svedoči o meni.
33Vi ste poslali ljude k Jovanu i on je posvedočio za istinu.
34Ali meni nije potrebno svedočanstvo od čoveka, nego govorim ovo da biste se vi spasli.
35Jovan je bio svetiljka koja gori i sija, a vi ste samo načas hteli da se radujete njegovoj svetlosti.
36Ali ja imam svedočanstvo veće od Jovanovog, jer dela koja mi je Otac dao da izvršim, sama ta dela koja činim, svedoče o meni da me je Otac poslao.
37I Otac koji me je poslao sam je posvedočio o meni. Vi nikada niste čuli njegov glas niti ste videli njegov lik,
38a ni njegova reč ne ostaje u vama, jer ne verujete onome koga je on poslao.
39Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati večni život, a upravo ona svedoče o meni.
40A vi ne želite da dođete k meni da biste imali život.
41Ja ne prihvatam slavu od ljudi,
42nego dobro znam da vi u sebi nemate ljubavi prema Bogu.
43Ja sam došao u ime svog Oca, ali vi me ne primate. Kad bi neko drugi došao u svoje ime, njega biste primili.
44Kako biste mogli verovati, kad prihvatate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slavu koja dolazi od jedinog Boga?
45Ne mislite da ću vas ja optužiti pred Ocem. Ima ko vas optužuje, Mojsije, u koga se vi uzdate.
46Jer kad biste verovali Mojsiju, verovali biste i meni, jer je on pisao o meni.
47Ali ako ne verujete njegovim spisima, kako ćete verovati mojim rečima?”