Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
6
1Tada Jov reče:
2„O, kad bi se muka moja mogla izmeriti, i kad bi se nevolja moja mogla na vagu s njom staviti!
3Jer je teža od peska morskog. Zato su reči moje bile nepromišljene.
4Jer su strele Svemoćnog u meni, duh moj pije otrov njihov, strahote Božje svrstale su se protiv mene.
5Njišti li zebra pored trave, muče li bik pored hrane svoje?
6Zar se bljutava hrana jede bez soli? Ima li ukusa u sluzavom soku belog sleza?
7Duša moja ne želi da dotakne ništa. Sve je to kao bolest u hrani mojoj.
8O, kad bi molba moja bila uslišena, i kad bi Bog ispunio ono čemu se nadam!
9Kad bi Bog krenuo na mene i satro me, kad bi zamahnuo rukom svojom i uništio me!
10Čak bi mi i to uteha bila, skočio bih od radosti u teškim mukama svojim, iako se on ne bi smilovao, jer nisam zatajio reči Svetog.
11Kakva je snaga moja, da bih mogao čekati? Kakav je kraj moj, da bih mogao produžiti život svoj?
12Zar je snaga moja kao snaga kamenja? Zar je telo moje od bakra?
13Ima li u meni snage da samom sebi pomognem? Zar nije uspešan rad oteran od mene?
14Ko uskraćuje milost svom bližnjem, taj će odbaciti i strah od Svemoćnog.
15Braća su me moja izneverila, kao zimska bujica, kao korito zimskih bujica koje presuše,
16koje su tamne od leda, u njima se sneg krije.
17Kad im dođe vreme, presuše i utihnu; iščeznu s mesta svog kad otopli.
18Staze puteva njihovih vijugaju, odlaze u pustoš i gube se.
19Karavani iz Teme pogledom ih traže, povorka Saveja čeka ih.
20Postiđeni su što su se u njih uzdali, dolaze do mesta njihovog i razočarani ostaju.
21Tako i vi meni sada ne značite ništa, gledate strašnu nevolju moju, pa ste se uplašili.
22Jesam li rekao: ‘Dajte mi nešto, poklonite nešto od onog što imate da biste me odbranili,
23Izbavite me iz ruke protivnika, iz ruke nasilnika otkupite me’?
24Poučite me, a ja ću ćutati. Pomozite mi da shvatim u čemu sam pogrešio.
25Reči čestite nisu bolne. Ali koga to prekorava prekor vaš?
26Prekorava li on reči koje vi smišljate, kad reči očajnog čoveka ionako u vetar odlaze?
27Vi ste u stanju da bacate žreb za onog ko nema oca, da se pogađate za prijatelja svog!
28A sada me poslušajte, i vidite hoću li vam lagati u lice.
29Razmislite još jednom, molim vas - neka ne bude nepravde. Razmislite još jednom - pravednost je moja još uvek tu.
30Ima li nepravde na mom jeziku? Zar ne mogu shvatiti prirodu ove nevolje?”