Knjiga proroka JezekiljaInformacije o knjizi
Jehezkel
34
1Opet mi je došla Gospodnja reč:
2„Sine čovečiji, prorokuj protiv Izraelovih pastira. Prorokuj i reci tim pastirima: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Teško Izraelovim pastirima, koji pasu sami sebe! Zar ne treba pastiri stado da pasu?
3Jedete najbolje meso i oblačite se u vunu, koljete debele životinje, a stado ne pasete.
4Slabe ne jačate, bolesne ne lečite, ranjene ne previjate, odlutale ne dovodite nazad, izgubljene ne tražite, nego grubo i okrutno gospodarite nad njima.
5Ovce su se razišle jer nemaju pastira, pa su tako raštrkane postale hrana poljskim zverima,
6Moje ovce lutaju po svim gorama i po svim visokim brdima. Po svoj su se zemlji razišle moje ovce, i niko ne pita za njih, niko ih ne traži.
7Zato, pastiri, čujte Gospodnju reč.
8‘Tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘zato što su moje ovce postale plen i hrana svim poljskim zverima, jer nemaju pastira i što moji pastiri ne traže moje ovce nego pasu sami sebe, a ne pasu moje ovce,’
9zato čujte, pastiri, Gospodnju reč.
10Ovako kaže Gospod: ‘Evo, dolazim na pastire. Tražiću nazad svoje ovce iz njihovih ruku i neću im više dati da pasu moje ovce, i pastiri više neće pasti sami sebe. Izbaviću svoje ovce iz njihovih usta i one im više neće biti hrana.’
11‘Ovako kaže Gospod: ‘Evo me, ja ću potražiti svoje ovce i pobrinuću se za njih.
12Kao što se onaj ko pase stado pobrine za svoje ovce kada nađe one koje su rasejane, tako ću se ja pobrinuti za svoje ovce. Izbaviću ih iz svih mesta po kojima su se razišle u dan oblaka i guste tame.
13Izvešću ih iz svih naroda i skupiću ih iz svih zemalja. Dovešću ih u njihovu zemlju i pašću ih na Izraelovim gorama, pored potoka i pored svih naseljenih mesta u zemlji.
14Pašću ih na dobrim pašnjacima, tor će im biti na visokim Izraelovim gorama. Tamo će počivati u dobrom toru i pašće na obilnim pašnjacima po Izraelovim gorama.
15Ja ću pasti svoje ovce i ja ću ih voditi na počinak’, govori Gospod.
16‘Potražiću izgubljenu, dovešću nazad odlutalu, previću ranjenu i ojačaću bolesnu, a debelu ću i jaku zatrti - pašću ih pravednim sudom.’
17A vama, moje ovce, ovako kaže Gospod: ‘Sudiću između ovaca, između ovnova i jaraca.
18Zar vam je malo što pasete na najboljem pašnjaku, nego još i nogama gazite ostatak paše? Zar vam je malo što pijete bistru vodu, nego još i nogama mutite preostalu vodu?
19Zar da moje ovce pasu na pašnjaku koji ste vi nogama izgazili i da piju vodu koju ste vi nogama zamutili?
20Zato im ovako kaže Gospod: ‘Ja ću suditi između debele ovce i mršave ovce,
21jer slabinama i plećkama gurate i rogovima bodete sve bolesne dok ih ne isterate napolje.
22Ja ću spasti svoje ovce, pa više neće biti plen, i sudiću između ovaca.
23Podići ću im jednog pastira koji će ih pasti, svog slugu Davida. On će ih pasti, on će im biti pastir.
24Ja, Gospod, biću njihov Bog, a moj sluga David biće poglavar među njima. Ja, Gospod, tako sam rekao.
25Sklopiću s njima savez mira i ukloniću iz zemlje sve opasne zveri. Oni će spokojno živeti u pustinji i spavati po šumama.
26Njih i sve što je oko moje gore učiniću blagoslovom. Davaću im kišu na vreme. Biće to kiša blagoslova.
27Poljsko drveće donosiće svoje plodove i zemlja će davati svoj rod, a oni će spokojno živeti u svojoj zemlji. Tada će znati da sam ja Gospod, kad slomim njihov jaram i izbavim ih iz ruku onih kojima su robovali.
28Neće više biti plen narodima i zemaljske zveri neće ih proždirati, nego će živeti spokojno i niko ih neće plašiti.
29Podići ću im nasad koji će im doneti slavno ime. Više ih neće u zemlji glad zatirati, niti će ih više narodi ponižavati.
30Tada će znati da sam ja, Gospod, njihov Bog, s njima i da su oni moj narod, Izraelov dom’, govori Gospod.
31‘A vi, ovce moje, ovce paše moje, vi ste ljudi zemaljski, a ja sam vaš Bog’, govori Gospod.”