Knjiga proroka JezekiljaInformacije o knjizi
Jehezkel
33
1Došla mi je Gospodnja reč:
2„Sine čovečiji, obrati se sinovima svog naroda i reci im: ‘Kad na neku zemlju mač pošaljem, a narod te zemlje, složno odredi jednog čoveka i postavi ga za svog stražara,
3i on vidi da mač dolazi na zemlju pa zatrubi u rog i upozori narod,
4ali onaj ko čuje zvuk roga ne posluša upozorenje, pa dođe mač i pogubi ga, njegova krv pašće na njegovu glavu.
5On je čuo zvuk roga, ali nije poslušao upozorenje. Njegova krv pašće na njega. Da je poslušao upozorenje, izbavio bi svoju dušu.
6Ako stražar vidi da mač dolazi, ali ne zatrubi u rog i ne upozori narod, pa mač dođe i pogubi neku dušu među njima, ona će umreti zbog svog prestupa, ali njenu krv tražiću iz stražareve ruke.’
7‘Sine čovečiji, postavio sam te za stražara nad Izraelovim domom. Slušaj reč iz mojih usta i opominji ih u moje ime
8Kad kažem onom ko je zao: ‘Umrećeš, zli čoveče!’, a ti ne progovoriš i ne opomeneš ga kako bi ga odvratio od njegovog puta, on će umreti zbog svog prestupa, jer zlo čini, ali njegovu krv tražiću iz tvoje ruke.
9Ali ako opomeneš onog ko je zao da se odvrati od svog puta, a on se ne odvrati od njega, on će umreti zbog svog prestupa, a ti ćeš izbaviti svoju dušu.
10Zato, sine čovečiji, reci Izraelovom domu: ‘Vi kažete: ‘Budući da su naši prestupi i naši gresi na nama i u njima trunemo, kako onda možemo ostati u životu?’
11Reci im: ‘Tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘meni nije drago da onaj ko je zao umre, nego da se odvrati od svog puta i da živi. Odvratite se, odvratite se od svojih zlih puteva. Zašto da umrete, dome Izraelov?’
12Sine čovečiji, reci sinovima svog naroda: ‘Onog dana kad sagreši, pravednika neće izbaviti pravednost njegova, niti će onaj ko je zao stradati zbog svoje zloće onog dana kad se odvrati od svoje zloće, kao što ni pravednik neće ostati živ zbog svoje pravednosti onog dana kad sagreši.
13Kad kažem pravedniku: ‘Živećeš’, a on se pouzda u svoju pravednost i počne činiti nepravdu, zaboraviće se sva njegova pravedna dela i on će umreti zbog nepravde koju je činio.
14A kad onom ko je zao kažem: ‘Umrećeš’, a on se odvrati od svog greha i počne postupati po pravdi i pravednosti,
15pa vrati ono što je u zalog uzeo, nadoknadi ono što je oteo i počne živeti po odredbama koje život znače, ne čineći nepravdu, ostaće živ. Neće umreti.
16Svi gresi koje je počinio biće zaboravljeni. Sada po pravdi i pravednosti postupa. Zato će ostati živ
17Ali sinovi tvog naroda kažu: ‘Gospodnji put nije pravedan’, a u stvari njihov put nije pravedan.
18‘Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i počne nepravdu činiti, umreće zbog toga.
19A ako se onaj ko je zao odvrati od svog zla i počne postupati po pravdi i pravednosti, zbog toga će ostati živ.
20Vi govorite: ‘Gospodnji put nije pravedan.’ Svakom od vas sudiću prema njegovim putevima, dome Izraelov.”
21Dvanaeste godine našeg izgnanstva, desetog meseca, petog dana u mesecu, došao mi je jedan begunac iz Jerusalima i rekao: „Grad je pao!”
22Gospodnja ruka se spustila na mene uveče pre nego što je begunac došao i Bog je otvorio moja usta pre nego što je taj begunac ujutru došao kod mene. Tako su se moja usta otvorila i više nisam bio nem.
23Tada mi je došla Gospodnja reč:
24„Sine čovečiji, oni koji žive u tim opustošenim mestima govore za Izraelovu zemlju: ‘Avram je bio jedan, pa je zauzeo ovu zemlju, a nas je mnogo i nama je ova zemlja data u posed.’
25Zato im reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Vi jedete meso s krvlju, i svoje oči podižete prema svojim odvratnim idolima i krv prolivate. Zar vi da posedujete ovu zemlju?
26Na svoj se mač oslanjate, gadosti činite i svako obeščašćuje ženu svog bližnjeg. Zar vi da posedujete ovu zemlju?’
27Ovako im reci: ‘Evo šta kaže Gospod: ‘Tako ja bio živ, oni koji žive u opustošenim mestima pašće od mača, onoga ko je u polju predaću zverima da ga pojedu, a oni koji su u utvrđenjima i pećinama pomreće od pošasti.
28Ovu zemlju pretvoriću u pustoš, u pustinju. Nestaće ponos njene sile i opusteće Izraelove gore tako da niko neće njima prolaziti.
29Tada će znati da sam ja Gospod, kad zemlju pretvorim u pustoš, u pustinju, zbog svih gadosti koje su učinili.’
30A o tebi, sine čovečiji, sinovi tvog naroda pričaju jedan drugom uza zidove i na kućnim vratima, pričaju jedan drugom, svaki svom bratu, i govore: ‘Dođite da čujemo kakva je to reč došla od Gospoda.’
31Oni k tebi dolaze kao zbor narodni, moj narod seda pred tebe i sluša tvoje reči, ali ih ne izvršava, jer izriču svoje želje pune požude i njihovo srce ide za nepravednim dobitkom.
32Ti si im kao ljubavna pesma, kao pevač lepog glasa koji na žicama lepo svira. Slušaju tvoje reči, ali ih niko od njih ne izvršava.
33Kad se sve to ispuni a sigurno će se ispuniti tada će znati da je među njima bio prorok.”