Jevrejima poslanicaInformacije o knjizi
12
1Dakle, pošto smo okruženi tolikim oblakom svedoka, skinimo i mi svaki teret i greh koji nas lako može namamiti u zamku i istrajno trčimo trku koja je pred nama.
2Pri tom uprimo pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vere, Isusa. Zbog radosti koja je stajala pred njim podneo je krst ne mareći za sramotu i seo je s desne strane Božjeg prestola.
3Dakle, dobro promotrite onoga koji je podneo takvo protivljenje iz usta onih koji su grešili protiv sebe, da se ne umorite i da vam duše ne klonu.
4U borbi protiv tog greha još niste morali da prolijete svoju krv,
5i zaboravili ste savet koji vam je kao sinovima upućen: „Sine moj, ne potcenjuj ukor od Gospoda i nemoj klonuti kad te on opominje,
6jer koga Gospod voli, njega i ukorava, šiba svakoga koga priznaje za sina.”
7Vi trpite ukoravanje jer Bog s vama postupa kao sa sinovima. A kog sina otac ne ukorava?
8Ali ako ne primate ukor, koji svi primaju, onda ste nezakonita deca, a ne sinovi.
9Osim toga, naši telesni očevi su nas ukoravali i mi smo ih poštovali. Zar se onda nećemo još spremnije pokoriti Ocu našeg duhovnog života i živeti?
10Naime, oni su nas samo kratko vreme ukoravali, onako kako im se činilo dobrim, a on to čini nama na korist, da bismo imali udela u njegovoj svetosti.
11Doduše, nikakvo ukoravanje isprva ne pričinjava radost, nego žalost, ali onima koji su njime poučeni posle donosi plod pun mira - pravednost.
12Zato ispravite klonule ruke i oslabljena kolena,
13i poravnajte staze kojima idu noge vaše, da se ono što je hromo ne iščaši, nego, štaviše, da ozdravi.
14Težite za mirom sa svima, i za posvećenošću bez koje niko neće videti Gospoda,
15pazeći da niko ne ostane bez Božje blagodati i da ne iznikne kakav otrovni koren koji bi načinio štetu i kojim bi se mnogi uprljali
16i da ne postane neko bludnik ili takav da ne ceni ono što je sveto, poput Isava, koji se za jedan obrok odrekao svojih prava koja je imao kao prvenac.
17A znate i da je posle, kad je hteo da nasledi blagoslov, bio odbačen, jer nije našao način da se promeni očeva odluka, premda je to sa suzama tražio.
18Jer niste pristupili opipljivoj gori koja u ognju plamti, ni tamnom oblaku, gustoj tami i oluji,
19ni odjekivanju trube i zvuku reči. Čuvši taj zvuk, narod je preklinjao da im se više ne govori,
20jer ih je uplašila zapovest: „Ako se neka životinja dotakne gore, neka se zaspe kamenjem.”
21A prizor je bio toliko strašan da je Mojsije rekao: „Strah me je i drhtim.”
22Vi ste, naprotiv, pristupili gori Sionu i gradu živog Boga, nebeskom Jerusalimu, i desetinama hiljada anđela,
23u sveopštem skupu, i crkvi prvenaca koji su zapisani na nebesima, i Bogu, koji je svima Sudija, i duhovnom životu pravednika koji su učinjeni savršenima,
24i Isusu, posredniku novog saveza, i krvi škropljenja, koja govori bolje od Aveljeve krvi.
25Pazite da ne budete neposlušni onome koji govori. Jer ako nisu umakli oni koji su bili neposlušni onome koji je na zemlji preneo Božje upozorenje, još ćemo manje mi ako se odvratimo od onoga koji govori s nebesa.
26Onda je njegov glas potresao zemlju, a sada on obećava: „Još jednom ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo.”
27A reči „još jednom” znače da će biti uklonjeno ono što se može uzdrmati, to jest ono što nije načinio Bog, kako bi ostalo ono što se ne može uzdrmati.
28Zato, pošto treba da primimo carstvo koje se ne može uzdrmati, ostanimo dostojni Božje blagodati, po kojoj možemo služiti Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem.
29Jer naš Bog je takođe vatra koja proždire.