Jevrejima poslanicaInformacije o knjizi
11
1Vera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi.
2Jer zbog nje su ljudi iz starog doba dobili svedočanstvo da su Bogu po volji.
3Verom shvatamo da je sav svet uređen Božjom rečju, tako da je ono vidljivo nastalo iz nevidljivog.
4Verom je Avelj prineo Bogu vredniju žrtvu nego Kain, i zbog te vere dobio je svedočanstvo da je pravedan, jer je Bog posvedočio da prihvata njegove darove. I zbog te vere, iako mrtav, još uvek govori.
5Verom je Enoh bio prenesen da ne vidi smrt, i nigde nisu mogli da ga nađu jer ga je Bog preneo. A pre nego što je bio prenesen dobio je svedočanstvo da je ugodio Bogu.
6A bez vere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj ko mu pristupa mora verovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže.
7Verom je Noje - nakon što ga je Bog upozorio na ono što se još nije videlo - pokazao strah pred Bogom i sagradio barku za spasenje svog doma. Tom verom je osudio svet i postao naslednik pravednosti koja dolazi zbog vere.
8Verom je Avram, kad je bio pozvan, poslušao i otišao na područje koje je trebalo da dobije u nasledstvo. Otišao je, iako nije znao kuda ide.
9Verom se kao stranac nastanio u obećanoj zemlji kao u tuđini i živeo je u šatorima sa Isakom i Jakovom, sunaslednicima istog obećanja.
10Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.
11Verom je Sara dobila moć da začne potomka, iako joj je već prošlo doba za rađanje, jer je smatrala vernim onoga koji je dao obećanje.
12Zato se od jednog čoveka, koji je bio prestar da bi imao decu, rodilo mnoštvo brojno poput zvezda na nebu i neizbrojivo poput peska na morskoj obali.
13Svi su oni umrli u veri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to videli izdaleka i pozdravili, izjavljujući da su stranci i privremeni stanovnici u zemlji u kojoj su živeli.
14Jer oni koji tako govore dokazuju da revno traže domovinu.
15A da su mislili na onu iz koje su otišli, još bi imali priliku da se tamo vrate.
16Ali oni sada teže za boljom, to jest za onom koja pripada nebu. Zato se Bog ne stidi da ga oni nazivaju svojim Bogom - čak im je pripremio i grad.
17Verom je Avram, kad je bio na kušnji, gotovo prineo Isaka. On, koji je dobio obećanja kojima se obradovao, bio je spreman da prinese svog jedinorođenog sina,
18iako mu je bilo rečeno: „Ono što će se nazvati ‘tvojim potomstvom’ doći će preko Isaka.”
19Ali smatrao je da ga Bog može i iz mrtvih podići. Odande ga je i dobio, a to služi kao poređenje.
20Verom je Isak blagoslovio Jakova i Isava u pogledu onoga što je trebalo da dođe.
21Verom je Jakov, na samrti, blagoslovio oba Josifova sina i poklonio se Bogu, oslonjen na vrh svog štapa.
22Verom je Josif, pred kraj života, spomenuo izlazak Izraelovih sinova i zapovedio šta da učine s njegovim kostima.
23Verom su Mojsija, kad se rodio, njegovi roditelji skrivali tri meseca, jer su videli da je dete lepo i nisu se bojali careve naredbe.
24Verom je Mojsije, kad je odrastao, odbio da se zove sinom faraonove kćeri.
25Radije je izabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da privremeno uživa u grehu.
26To je učinio zato što je sramotu Hristovu smatrao bogatstvom većim od egipatskog blaga, jer je usmerio pogled na nagradu koju će dobiti.
27Verom je ostavio Egipat - ali nije to učinio zato što se bojao carevog gneva - jer je ostao postojan kao da vidi Nevidljivog.
28Verom je proslavio Pashu i dovratke poškropio krvlju, da onaj koji uništava ne bi dotakao njihove prvence.
29Verom su prošli kroz Crveno more kao po suvoj zemlji, ali kad su Egipćani to pokušali, utopili su se.
30Verom su pale zidine Jerihona nakon što se sedam dana obilazilo oko njih.
31Verom bludnica Rava nije poginula zajedno s nepokornima, jer je miroljubivo primila uhode.
32I šta još da kažem? Ponestaće mi vremena ako počnem da pričam o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu i o Samuilu i drugim prorocima,
33koji su verom porazili carstva, učinili ono što je pravedno, primili obećanja, zatvorili čeljusti lavovima,
34ugasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, u slabosti bili ojačani, osmelili se u ratu, rasterali vojske tuđinaca.
35Žene su vaskrsenjem dobile svoje mrtve. A drugi su bili mučeni jer nisu prihvatili da budu oslobođeni nekom otkupninom, kako bi dobili bolje vaskrsenje.
36Drugi su bili iskušavani izrugivanjima i bičevanjima, pa čak i okovima i tamnicama.
37Bili su kamenovani, iskušavani, isečeni, pobijeni mačem, hodali su u ovčijim i kozjim kožama, bili su u oskudici, u nevolji, zlostavljani.
38Svet ih nije bio dostojan. Lutali su po pustinjama, gorama, pećinama i jamama zemaljskim.
39I svi su oni zbog svoje vere dobili svedočanstvo da su Bogu po volji, ali nisu dobili ono što im je bilo obećano,
40jer je Bog nama namenio nešto bolje, da oni ne budu bez nas učinjeni savršenima.