Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
49
1Ovako kaže Gospod o Amonovim sinovima: „Zar Izrael nema sinova? Zar nema naslednika? Zašto je Malhom zauzeo Gadovu zemlju i zašto se njegov narod nastanio u Izraelovim gradovima?
2Zato dolaze dani”, govori Gospod, „kada ću učiniti da se čuje ratni poklič protiv Rave Amonovih sinova. Od nje će ostati gomila ruševina, a njeni okolni gradovi biće spaljeni vatrom. Tada će Izrael vladati nad onima koji su nad njim vladali”, kaže Gospod.
3„Gorko plači, Esevone, jer je Gaj opustošen. Jadikujte, gradovi oko Rave. Opašite kostret, naričite i lutajte među kamenim torovima, jer će Malhom otići u izgnanstvo sa svojim sveštenicima i svojim knezovima.
4Zašto se hvališ svojim dolinama po kojima obilje teče, neverna kćeri, ti što se uzdaš u svoje blago i govoriš: ‘Ko će doći na mene?’
5‘Pustiću na tebe strahotu’, govori Gospod nad vojskama, ‘od svih koji su oko tebe. Rasejaćete se, svaki na svoju stranu, i neće biti nikoga da sakupi begunce.
6Ali posle ću sakupiti zarobljene Amonove sinove’, govori Gospod’.”
7Ovako kaže Gospod nad vojskama o Edomu: „Zar više nema mudrosti u Temanu? Zar oni koji su razboriti više ne daju savete? Zar se njihova mudrost raspala?
8Bežite! Sklonite se! Siđite u dubine da se sklonite, stanovnici Dedana! Jer ću pustiti da na Edom dođe nevolja Isavova, vreme za moj obračun s njim.
9Kada bi k tebi došli berači grožđa, zar ne bi ostavili i nešto za pabirčenje? Kada bi k tebi došli lopovi noću, zar ne bi pokrali samo ono što su hteli?
10Ali ja ću ogoliti Isava, otkriću njegova skloništa, tako da neće moći da se sakrije. Njegovi potomci, njegova braća i njegovi susedi biće opustošeni, a njega više neće biti.
11Ostavi svoju siročad, ja ću im sačuvati život, i tvoje će se udovice u mene uzdati.”
12Jer ovako kaže Gospod: „Iako nisu navikli da piju čašu mog gneva, moraće je ispiti. A zar ćeš ti ostati bez kazne? Nećeš ostati bez kazne, nego ćeš morati da piješ.”
13„Jer zaklinjem se samim sobom”, govori Gospod, „da će Vosora biti strašan prizor, sramota, pustoš i prokletstvo, a svi njeni gradovi biće pusti doveka.”
14Čuo sam vest od Gospoda, poslanik je otišao među narode da kaže: „Sakupite se, ustanite na njega, krenite u boj.”
15„Jer, gle, učinio sam da budeš mali među narodima, prezren među ljudima.
16Prevario te je strah koji si drugima ulivao, prevarila te je oholost srca tvoga, tebe koji živiš u kamenim klisurama i boraviš po visokim bregovima. Iako kao orao visoko svoje gnezdo viješ, i odatle ću te srušiti”, govori Gospod.
17„Edom će postati strašan prizor. Ko god prođe pored njega gledaće zaprepašćeno i zviždaće u čudu zbog svih njegovih nevolja.
18Kada bude razoren, kao što su bili razoreni Sodom i Gomor i gradovi oko njih”, kaže Gospod, „niko od ljudi neće tamo živeti, niko od ljudskih sinova neće se u njemu nastaniti.
19Gle, neprijatelj će izaći kao lav iz jordanskih čestara i napašće one na sigurnom pašnjaku. U trenu ću Edom naterati da pobegne iz svoje zemlje. Postaviću nad njegovom zemljom onoga koji je izabran. Jer ko je kao ja? Ko će me izazvati? Koji pastir može opstati preda mnom?
20Zato čujte šta Gospod namerava da učini s Edomom i šta je zamislio protiv stanovnika Temana: Najmanji iz stada biće odvučeni. Zbog njihovih dela on će opustošiti njihovo prebivalište.
21Od njihovog strašnog pada zemlja se zatresla. Vika se čuje sve do Crvenog mora.
22Gle, neprijatelj će se kao orao podići i obrušiće se, raširiće svoja krila nad Vosorom. Tog dana srce edomskih junaka biće kao srce žene koja ima trudove.”
23O Damasku: „Posramili su se Emat i Arfad, jer su čuli lošu vest, strah ih je obuzeo. More je u teskobi, ne može se smiriti.
24Damask je izgubio hrabrost. Okrenuo se i dao u beg, izbezumljen je od straha. Teskoba i bolovi su ga obuzeli kao ženu koja se porađa.
25Kako to da nije napušten slavni grad, grad veselja?
26Zato će njegovi mladići popadati po njegovim trgovima i tog će dana izginuti svi ratnici”, govori Gospod nad vojskama.
27„Zapaliću vatru na zidu Damaska i ona će progutati Ven-Adadove utvrđene dvore.”
28Ovako je rekao Gospod za Kidar i za asorska carstva koja je porazio Navuhodonosor, car Vavilona: „Ustanite, pođite na Kidar i oplenite sinove Istoka!
29Uzeće im se njihovi šatori i njihova stada, šatorska platna i sve njihove stvari. Biće im odvedene kamile. Vikaće na njih: ‘Strah je posvuda!
30Bežite, bežite daleko!’ Siđite u dubine da se tamo sklonite, stanovnici Asora”, govori Gospod. „Jer Navuhodonosor, car Vavilona, namerava da vam nešto učini i protiv vas je nešto smislio.”
31„Ustanite, pođite na bezbrižan narod, koji živi spokojno!”, govori Gospod. „Nema on ni vrata ni prevornice i živi sam.
32Njihove kamile će se uzeti kao plen, mnoštvo njihove stoke biće im oteto. Rasejaću ih na sve strane, one koji šišaju kosu na slepoočnicama, i sa svih strana pustiću na njih nevolju”, govori Gospod.
33„Asor će postati jazbina šakala, biće pust doveka. Niko od ljudi neće živeti tamo, niko od ljudskih sinova neće se u njemu nastaniti.”
34Gospod je uputio ovu reč proroku Jeremiji o Elamu, na početku carovanja Sedekije, Judinog cara:
35„Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Slomiću Elamov luk, glavnu silu njegovu.
36Dovešću na Elam četiri vetra s četiri kraja nebesa. Rasejaću Elamce u sve te vetrove, i neće biti naroda u koji neće biti rasejani.”
37„Nateraću Elamce da drhte pred svojim neprijateljima, pred onima koji traže njihovu dušu. Pustiću na njih nevolju i svoj žestoki gnev”, govori Gospod. „Poslaću na njih mač da ih istrebim.”
38„Postaviću svoj presto u Elamu i zatrću tamo cara i knezove”, govori Gospod.
39„U poslednjim danima sakupiću zarobljene Elamce”, govori Gospod.