Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
48
1Gospod nad vojskama, Izraelov Bog, ovako kaže o Moavu: „Teško Nevonu, jer je opustošen! Kirijatajim je posramljen i osvojen. Visoko utočište je posramljeno i uplašeno.
2Nema više Moavove hvale. U Esevonu mu smišljaju zlo i govore: ‘Hajde da ih istrebimo da više ne budu narod.’ I ti, Madmene, ućuti! Mač ide za tobom.
3Vika se čuje iz Oronajima, pustošenje i veliko razaranje.
4Moav je razoren. Razleže se vika njegove dece.
5Dok se penju na Luit, oni putem plaču - razleže se plač. Dok idu iz Oronajima, razleže se jauk zbog propasti koja se pročula.
6Bežite, izbavite svoje duše, budite kao smreka u pustinji!
7Zato što se uzdaš u svoja dela i u svoje blago, bićeš osvojen. Hemos će otići u izgnanstvo sa svojim sveštenicima i svojim knezovima.
8Pustošnik će doći u svaki grad. Nijedan mu grad neće umaći. Dolina će propasti i ravnica će biti opustošena, kao što je rekao Gospod.
9Dajte putokaz Moavu, jer kad se sve bude rušilo, on će otići. Njegovi će gradovi postati strašan prizor i niko neće u njima živeti.
10‘Proklet bio onaj ko nemarno izvršava zadatak koji mu je Gospod poverio! Proklet bio onaj ko svoj mač usteže od krvi!
11Moavci su spokojni od svoje mladosti, mirno leže kao što leži talog od vina. Ne pretaču se iz posude u posudu, ne odlaze u izgnanstvo. Zato je njihov ukus ostao u njima, njihov se miris nije promenio.
12Zato dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću na njih poslati one koji pretaču posude i oni će ih pretočiti. Isprazniće njihove posude i razbiće njihove ćupove.
13Moavci će se stideti zbog Hemosa, kao što se Izraelov dom stideo zbog Vetilja u koji se pouzdao.
14Kako se usuđujete da kažete: ‘Mi smo junaci, moćni ratnici’?
15‘Moav je opustošen, neprijatelj se digao na njegove gradove. Njegovi najbolji mladići odlaze na klanje’, govori Car, kome je ime Gospod nad vojskama.
16‘Bliži se propast Moavaca, njihova nevolja brzo hita.
17Sažaljevaće ih svi koji su oko njih, svi koji znaju njihovo ime. Ovako recite: ‘Kako li se slomi jak štap, divna palica!’
18Siđi sa svog slavnog položaja i sedi žedna, stanovnice, kćeri devonska. Onaj koji pustoši Moav dolazi na tebe, razoriće tvoja utvrđenja.
19Stani i posmatraj put, stanovnice Aroira. Pitaj onoga koji beži i onu koja traži spas. Pitaj ih: ‘Šta se desilo?’
20Moav je posramljen, jer ga je obuzeo strah. Gorko plačite i vičite. Objavite u Arnonu da je Moav opustošen.
21Sud dolazi na ravnu zemlju, na Olon i na Jasu, na Mifat,
22na Devon, na Nevon, na Vet-Devlatajim,
23na Kirijatajim, na Vet-Gamul, na Vet-Meon,
24na Keriot, na Vosoru i na sve gradove moavske zemlje, na one koji su daleko i na one koji su blizu.
25‘Polomljen je rog Moavu, ruka mu je slomljena’, govori Gospod.
26‘Opijte ga, jer se na Gospoda oholo podigao. Moav se valja u svojoj bljuvotini, pa je sada i sam na podsmeh drugima.
27Zar nije Izrael bio tebi na podsmeh? Je li uhvaćen među lopovima? A ti si podrugljivo odmahivao glavom kad god si o njemu govorio.
28Ostavite gradove i živite na stenama, stanovnici Moava. Budite kao golubovi koji se gnezde po vrletima.
29Čuli smo za ponos Moava, koji je veoma ohol, i za njegovo uzvisivanje, njegov ponos, njegovu oholost i uobraženost njegovog srca.’
30‘Znam ja njegov bes’, govori Gospod, ‘ali neće biti kako je zamislio, neće se ispuniti njegove prazne reči.
31Zato ću gorko plakati nad Moavom, jadikovaću nad svim Moavcima. Naricaće se za stanovnicima Kir-Eresa.
32Plakaću nad tobom, lozo iz Sivme više nego nad Jazirom. Tvoje bujne mladice pružaju se preko mora. Dopiru do mora - do Jazira. Pustošnik se obrušio na prinos tvog letnjeg voća i tvog grožđa.
33Nestalo je radosti i veselja iz voćnjaka i iz moavske zemlje. Učinio sam da nestane vina u presama za vino. Niko više neće gaziti grožđe uz radosne poklike. Uzvici će se čuti, ali ne uzvici radosti.’
34‘Vika se čuje iz Esevona pa sve do Eleale, glasovi se čuju sve do Jase, i od Sigora pa sve do Oronajima i do Eglat-Selisije, jer su se nimrimske vode pretvorile u pustinju.
35Istrebiću iz Moava’, govori Gospod, ‘one koji donose žrtve na obredne uzvišice i koji prinose kad svom bogu.
36Zato će moje srce kao frula tužno jecati za Moavom. Kao frula moje će srce tužno jecati za ljudima iz Kir-Eresa. Zato će propasti njegovo izobilje.
37Sve su glave ćelave i sve su brade obrijane. Po svim su rukama posekotine, oko bedara je kostret!
38Na svim krovovima u Moavu i na njegovim trgovima samo se naricanje čuje. Razbio sam Moav kao posudu koju niko ne želi’, govori Gospod.
39‘Kako se uplašio! Gorko plačite! Moav se povukao! Posramljen je. Moav je postao predmet podsmeha i nešto strašno svima koji su oko njega.
40Jer ovako kaže Gospod: ‘Kao orao koji se obrušava na svoj plen, tako će neprijatelj raširiti svoja krila nad Moavom.
41Gradovi će biti zauzeti i njihova utvrđenja osvojena. Tog dana srce moavskih junaka biće kao srce žene koja ima trudove.’
42‘Moav će biti zatrt kao narod, jer se oholo podigao na Gospoda.
43Strah, jama i zamka čekaju tebe, stanovniče Moava’, govori Gospod.
44‘Ko od straha pobegne, pašće u jamu, a ko iz jame izađe, uhvatiće se u zamku. Jer će Moavu doći godina u kojoj ću ga kazniti’, govori Gospod.
45‘U senci Esevona zaustavili su se iscrpljeni begunci. Vatra će izaći iz Esevona, plamen će izaći iz Sionovog grada, i progutaće slepoočnice Moava i teme buntovnih sinova.’
46‘Teško tebi, Moave! Propao je Hemosov narod. Jer su tvoji sinovi i tvoje kćeri odvedeni u zarobljeništvo.
47Ali u poslednjim danima sakupiću zarobljeni moavski narod’, govori Gospod. ‘Dovde je sud nad Moavom’.”