Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
31
1„U to vreme”, govori Gospod, „biću Bog svim Izraelovim porodicama, i one će biti moj narod.”
2Ovako kaže Gospod: „Narod koji je umakao maču našao je milost u pustinji, kad je Izrael išao u svoje počivalište.”
3Izdaleka mi se pojavio Gospod i rekao mi: „Volim te ljubavlju večnom. Zato te i privlačim svojom dobrotom.
4Opet ću te sazidati i bićeš sazidana, device izraelska. Ukrasićeš se svojim dairama i igraćeš s onima koji se vesele dok igraju.
5Posadićeš vinograde na samarijskim brdima. Vinogradari će ih saditi i ješće njihov rod.
6Jer dolazi dan kada će stražari na brdovitom području Jefrema vikati: ‘Ustanite da idemo na Sion, k Gospodu, svom Bogu’!”
7Jer ovako kaže Gospod: „Kličite radosno Jakovu, kličite na čelu naroda. Objavljujte, dajte hvalu i govorite: ‘Spasi, Gospode, svoj narod, Izraelov ostatak.’
8Ja ću ih dovesti iz severne zemlje, sakupiću ih s krajeva zemlje. Među njima će biti slepi i hromi, trudnice i porodilje, svi zajedno. Kao veliki zbor vratiće se ovamo.
9Doći će plačući, za milost će moliti dok ih budem vodio. Dovešću ih na potoke, pravim putem na kom se neće spoticati. Jer ja sam Izraelov Otac, a Jefrem je moj prvenac.”
10Čujte, narodi, Gospodnju reč i objavite je po dalekim ostrvima, i recite: „Onaj koji je rasejao Izrael opet će ga sakupiti i čuvaće ga kao što pastir čuva svoje stado.
11Jer će Gospod otkupiti Jakova i izbaviće ga iz ruku onoga koji je jači od njega.
12Oni će doći i klicaće radosno na sionskoj uzvišici i blistaće zbog Gospodnje dobrote, zbog žita, mladog vina, ulja, jaganjaca i teladi. Njihova će duša biti kao dobro navodnjen vrt, oni više nikad neće klonuti.
13Tada će se devojke radovati igrajući, i mladići i starci, svi zajedno. Njihovu tugu pretvoriću u radost, utešiću ih i razveseliću ih da ne tuguju.
14Izobiljem ću okrepiti duše sveštenika i moj narod će se nasititi moje dobrote”, govori Gospod.
15„Ovako kaže Gospod: ‘U Rami se čuje glas, naricanje i gorko plakanje. Rahela plače za svojim sinovima. Neće da se uteši za svojim sinovima, jer ih više nema’.”
16Ovako kaže Gospod: „Ne plači više i nemoj suze liti, jer postoji nagrada za tvoja dela’, govori Gospod. ‘Oni će se vratiti iz neprijateljske zemlje.’
17‘Ima nade za tvoju budućnost’, govori Gospod, ‘tvoji sinovi će se vratiti u svoju postojbinu’.”
18„Dobro čujem kako Jefrem sebe sažaljeva: ‘Ti si me ukoravao da bih se popravio, kao tele još neukroćeno. Vrati me k sebi i ja ću ti se vratiti, jer ti si Gospod, moj Bog.
19Kad sam ti se vratio, žao mi je bilo zbog mojih dela, i kad sam to shvatio, po bedru sam se od tuge udarao. Stidim se i postiđen sam, jer nosim sramotu svoje mladosti’.”
20„Zar nije Jefrem moj dragi sin, moje voljeno dete? Jer koliko god da govorim protiv njega, ipak ću ga se setiti. Zato se moja utroba uznemirila zbog njega. Zaista ću mu se smilovati”, govori Gospod.
21„Postavi sebi putokaze. Postavi sebi znakove. Upravi svoje srce na put, na stazu kojom treba da ideš. Vrati se, device izraelska. Vrati se u svoje gradove.
22Dokle ćeš lutati, neverna kćeri? Jer Gospod je stvorio nešto novo na zemlji: žena će muškarca saletati.”
23Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: „Kada sakupim njihove zarobljenike, još će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima ovako govoriti: ‘Neka te Gospod blagoslovi, pravedno prebivalište, sveta goro!’
24U njoj će zajedno stanovati Juda i svi njegovi gradovi, ratari i oni koji idu za stadima.
25Jer okrepiću umornu dušu, nasitiću svaku klonulu dušu.”
26Tada sam se probudio i pogledao; imao sam lep san.
27„Evo, dolaze dani”, govori Gospod, „kad ću u Izraelovom i Judinom domu posejati seme ljudi i seme stoke.”
28„Kao što sam ranije bdeo nad njima da ih iščupam, porušim, razorim, uništim i oštetim, tako ću nad njima bdeti da ih izgradim i posadim”, govori Gospod.
29„U to vreme više se neće govoriti: ‘Očevi su jeli nezrelo grožđe, a sinovima zubi trnu.’
30Nego će svako umreti za svoj prestup. Ko god bude jeo nezrelo grožđe, njemu će trnuti zubi.”
31„Evo, dolaze dani”, govori Gospod, „kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom sklopiti novi savez,
32ne kao onaj savez koji sam sklopio s njihovim praočevima onog dana kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz egipatske zemlje. Taj moj savez oni su raskinuli, iako sam im ja bio muž’, govori Gospod.”
33„A ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana”, govori Gospod. „Svoj zakon staviću u njih i upisaću ga u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod.”
34„Neće više prijatelj prijatelja učiti niti brat brata, govoreći: ‘Upoznajte Gospoda!’ Jer će me svi poznavati, od najmanjeg do najvećeg”, govori Gospod. „Oprostiću im njihov prestup i više se neću sećati njihovog greha.”
35Ovako kaže Gospod, koji je stvorio sunce da svetli danju i koji daje odredbe mesecu i zvezdama da svetle noću, koji podiže more da mu talasi huče, kome je ime Gospod nad vojskama:
36„Ako bi te odredbe nestale pred mojim licem”, govori Gospod, „tada bi Izraelovo potomstvo zauvek prestalo da bude narod pred mojim licem.”
37Ovako kaže Gospod: „Kad bi se nebesa gore mogla izmeriti i kad bi se temelji zemlje mogli istražiti, onda bih i ja mogao odbaciti sve Izraelovo potomstvo zbog svega što su učinili”, govori Gospod.
38„Evo, dolaze dani”, govori Gospod, „kad će se u čast Gospodu izgraditi grad od Ananilove kule do Ugaonih vrata.
39Merno uže će se rastegnuti pravo do brda Gariva i okrenuće se prema Goatu.
40Cela dolina u koju se bacaju leševi i masni pepeo, i sva polja do doline Kedron, sve do ugla Konjskih vrata na istoku, biće sveta Gospodu. Neće se više zatirati, niti će se doveka razarati.”