Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
30
1Ovo je reč koju je Gospod uputio Jeremiji:
2„Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Napiši sebi u knjigu sve reči koje ću ti reći.
3Jer dolaze dani’, govori Gospod, ‘kad ću sakupiti svoj zarobljeni narod, Izrael i Judu’, kaže Gospod, ‘i vratiti ih u zemlju koju sam dao njihovim praočevima i oni će je opet posedovati’.”
4Ovo su reči koje je Gospod rekao Izraelu i Judi.
5Ovako kaže Gospod: „Čujemo viku zbog straha, užas je tu i mira nema.
6Raspitajte se, molim vas, i vidite da li muškarac rađa. Zašto onda vidim da se svi muškarci rukama drže za bedra kao žene koje se porađaju? Zašto su sva lica prebledela?
7Jao! Jer je taj dan velik, takvog dana još nije bilo! To je vreme nevolje za Jakova. Ali izbaviće se on iz nje.”
8„Tog dana”, govori Gospod nad vojskama, „slomiću jaram s njihovog vrata i pokidaću njihove okove. Neće više tuđincima sluga biti.
9Služiće Gospodu, svom Bogu, i Davidu, svom caru, koga ću im podići.”
10„Ne boj se, Jakove, slugo moj!”, govori Gospod. „Ne plaši se, Izraele! Jer ću te ja izbaviti iz daleke zemlje i tvoje potomstvo iz zemlje njihovog zarobljeništva. Vratiće se Jakov, biće miran i spokojan i niko ga neće plašiti.”
11„Jer ja sam s tobom”, govori Gospod, „da te spasem. Istrebiću sve narode po kojima sam te rasejao. Ali tebe neću istrebiti. Kazniću te koliko treba, neću te ostaviti bez kazne.”
12Ovako kaže Gospod: „Nema leka za tvoju propast. Tvoja rana je neizlečiva.
13Niko ti ne pomaže da izlečiš svoj čir. Nema leka ni ozdravljenja za tebe.
14Zaboravili su te svi tvoji ljubavnici, ne traže te. Jer sam te udario neprijateljskim udarcem, oštrom kaznom, zbog tvojih mnogih prestupa. Brojni su tvoji gresi.
15Zašto plačeš zbog svoje propasti? Tvoj bol je neizlečiv zbog tvojih mnogih prestupa. Brojni su tvoji gresi. Ja sam ti to učinio.
16Zato će svi koji te proždiru biti prožderani, svi tvoji protivnici otići će u zarobljeništvo. Oni koji te pljačkaju biće opljačkani, a sve koji te plene daću da budu oplenjeni.”
17„Ja ću te isceliti i tvoje ću rane izlečiti”, govori Gospod. „Jer su tebe zvali oteranom i govorili su: ‘To je gora Sion, ona koju niko ne traži’.”
18Ovako kaže Gospod: „Vratiću iz zarobljeništva Jakovljeve šatore, smilovaću se njegovim šatorima. Grad će opet biti sazidan na svom bregu i utvrđeni dvori stajaće na svom mestu.
19Iz njih će se čuti zahvale i glas onih koji se smeju. Umnožiću ih, neće ih biti malo. Učiniću da ih bude mnogo, neće biti neznatni.
20Njegovi će sinovi biti kao ranije i njegov će zbor čvrsto stajati preda mnom. Kazniću sve koji su ga tlačili.
21Njegov će vođa poteći od njega; od njega će izaći njegov vladar. Učiniću da mi se približi, i on će mi pristupiti.” „Jer ko bi se sam usudio da mi pristupi?”, govori Gospod.
22„Vi ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog.
23Gle, dolazi Gospodnji olujni vetar, njegov gnev, vihor koji nosi sve pred sobom. Na glavu zlih sručiće se.
24Gospod neće odvratiti svoj žestoki gnev dok ne izvrši i ne ispuni namere svog srca. U poslednjim danima o tome ćete razmišljati.”