Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
23
1„Teško pastirima koji uništavaju i rasteruju ovce paše moje!”, govori Gospod.
2Zato ovako kaže Gospod, Izraelov Bog, protiv pastira koji pasu njegov narod: „Vi ste rasterali moje ovce, rasejali ste ih, i niste o njima brinuli. Zato ću vas kazniti zbog vaših zlih dela”, govori Gospod.
3„Sakupiću ostatak svojih ovaca iz svih zemalja po kojima sam ih rasejao i vratiću ih na njihov pašnjak, i one će biti plodne i namnožiće se.
4Podići ću im pastire koji će ih pasti, i ničega se više neće bojati, neće se plašiti i nijedna se neće izgubiti”, govori Gospod.
5„Evo, dolaze dani”, govori Gospod, „kad ću Davidu podići pravedan izdanak. Car će vladati i postupaće razborito, sprovodiće pravdu i pravednost u zemlji.
6U njegovim danima Juda će se spasti, Izrael će živeti spokojno. A on će se zvati ‘Gospod je naša pravednost’.”
7„Zato dolaze dani”, govori Gospod, „kad se više neće govoriti: ‘Živ bio Gospod koji je Izraelove sinove izveo iz egipatske zemlje’,
8nego će se govoriti: ‘Živ bio Gospod koji je potomstvo Izraelovog doma izveo i doveo iz severne zemlje i iz svih zemalja po kojima sam ih rasejao i oni će živeti u svojoj zemlji.”
9„Zbog proroka slomljeno je srce u meni. Drhte sve moje kosti. Postao sam kao pijan čovek, kao čovek koga je savladalo vino, radi Gospoda i radi njegovih svetih reči.
10Jer je zemlja puna preljubnika. Zbog kletve zemlja tuguje, usahnuli su pašnjaci u pustoj zemlji. Zlo je ono što rade, nepravedno koriste svoju moć.
11Uprljali su se i prorok i sveštenik. Čak i u svom domu nalazim njihovu zloću”, govori Gospod.
12„Zato će njihov put postati kao klizavo tlo u tami, gde će biti gurnuti, pa će pasti. Pustiću na njih nevolju, doći će godina u kojoj ću ih kazniti”, govori Gospod.
13„Kod samarijskih proroka video sam sramotna dela. Prorokuju u Valovo ime i zavode moj narod, Izrael.
14Kod jerusalimskih proroka video sam strašne stvari. Preljubu čine i laž govore. Podupiru ruke zlima, i nijedan se od njih ne odvraća od svoje zloće. Svi su oni za mene postali kao Sodom, a njegovi stanovnici kao Gomor.”
15Zato ovako kaže Gospod nad vojskama protiv tih proroka: „Nahraniću ih pelenom i napojiću ih žuči. Jer se od jerusalimskih proroka širi otpadništvo po svoj zemlji.”
16Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Ne slušajte reči proroka koji vam prorokuju. Oni vas navode na ništavna dela. Govore vam vizije koje dolaze iz njihovog srca, a ne iz Gospodnjih usta.
17Stalno govore onima koji me preziru: ‘Gospod je rekao: ‘Mir ćete imati.’ Svakome ko sledi svoje tvrdokorno srce kažu: ‘Neće vas zadesiti nikakva nevolja.’
18Jer ko je bio među Gospodnjim bliskim prijateljima, pa je mogao da vidi i da čuje njegovu reč? Ko je obratio pažnju na njegovu reč da bi je čuo?
19Gle, doći će olujni vetar od Gospoda, gnev, velika oluja. Sručiće se na glavu zlih.
20Gospod neće odvratiti svoj gnev dok ne izvrši i ne ispuni namere svog srca. U poslednjim danima o tome ćete razmišljati i to ćete jasno razumeti.
21Ja nisam poslao te proroke, a oni ipak trče. Nisam im govorio, a oni ipak prorokuju.
22Ali da su bili među mojim bliskim prijateljima, tada bi omogućili mom narodu da čuje moje reči i podstakli bi ga da se vrati sa svog zlog puta i da se odvrati od svojih zlih dela.”
23„Zar sam ja Bog samo izbliza”, govori Gospod, „zar nisam Bog i izdaleka?
24Može li se čovek sakriti na skrovito mesto, a da ga ja ne vidim?”, govori Gospod. „Zar ja ne obuhvatam i nebesa i zemlju?”, govori Gospod.
25„Čujem šta govore proroci koji u moje ime laž prorokuju i govore: ‘Sanjao sam! Sanjao sam!’
26Dokle će to biti u srcu proroka koji prorokuju laž, koji iz svog srca prevare prorokuju?
27Misle da će svojim snovima koje pričaju jedan drugome navesti moj narod da zaboravi moje ime, kao što su njihovi očevi zbog Vala zaboravili moje ime.
28Prorok koji je usnio san neka ispriča san, ali onaj kod koga je moja reč neka istinito objavljuje moju reč.” „Šta je zajedničko slami i žitu?”, govori Gospod.
29„Zar moja reč nije kao vatra”, govori Gospod, „i kao malj koji stenu razbija?”
30„Zato dolazim na te proroke”, govori Gospod, „koji kradu moje reči jedan od drugoga.”
31„Dolazim na proroke”, govori Gospod, „koji svoje reči iznose, a govore ‘Ovo je Njegova reč’!”
32„Dolazim na proroke koji lažne snove snivaju”, govori Gospod, „koji ih pričaju i moj narod zavode svojim lažima i svojim hvalisanjem. Ja ih nisam poslao, niti sam im išta zapovedio. Zato nisu ni od kakve koristi ovom narodu”. govori Gospod.
33„Kada te ovaj narod ili prorok ili sveštenik upitaju: ‘Šta je Gospodnje breme?’, odgovori im: ‘Vi ste breme, i to veliko! Ostaviću vas’, govori Gospod.
34Ako neki prorok ili sveštenik ili narod kažu: ‘Gospodnje breme!’, kazniću tog čoveka i njegov dom.
35Vi ovako govorite svaki svom bližnjem i svaki svom bratu: ‘Šta je odgovorio Gospod? Šta je rekao Gospod?’
36Ali ne pominjite više Gospodnje breme, jer je svakome breme njegova vlastita reč, a vi izvrćete reči živog Boga, Gospoda nad vojskama, našeg Boga.”
37„Ovako reci proroku: ‘Šta ti je odgovorio Gospod? Šta je rekao Gospod?
38Zato što govorite: ‘Gospodnje breme!’, ovako kaže Gospod: ‘Vi govorite: ‘Ova reč je Gospodnje breme’, iako sam vam rekao: ‘Ne govorite: ‘Gospodnje breme!’
39Zato, pazite, dolazim k vama! Neću više nimalo mariti za vas, odbaciću od svog lica i vas i grad koji sam dao vama i vašim praočevima.
40Pustiću na vas veliku sramotu i veliko poniženje, koje se neće zaboraviti.”