Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
22
1Ovako kaže Gospod: „Idi u dvor Judinog cara i tamo objavi ovu reč.
2Reci: ‘Čuj Gospodnju reč, care Judin, koji sediš na Davidovom prestolu, ti i tvoje sluge i tvoj narod, koji ulazite na ova vrata.
3Ovako kaže Gospod: ‘Izvršavajte pravdu i pravednost, izbavljajte opljačkanog iz ruke pljačkaša. Ne tlačite stranca, siroče ni udovicu. Ne mučite ih i ne prolivajte nedužnu krv na ovom mestu.
4Jer ako zaista izvršavate ovu reč, tada će na vrata ovog doma ulaziti carevi koji sede na Davidovom prestolu, voze se u kolima i jašu na konjima, oni, njihove sluge i njihov narod.
5Ali ako ne poslušate ove reči, zaklinjem se sobom’, govori Gospod, ‘da će ovaj dvor postati ruševina.
6Jer ovako kaže Gospod za dom Judinog cara: ‘Ti si meni poput Galada, vrha na Livanu. Ali ću te sigurno pretvoriti u pustinju, a gradovi će ostati bez stanovnika.
7Pripremiću protiv tebe one koji donose propast, svakoga s njegovim oružjem, i oni će poseći tvoje najbolje kedrove i pobacaće ih u vatru.
8Mnogi će narodi prolaziti pored ovog grada i pitaće jedan drugog: ‘Zašto je Gospod ovo učinio ovom velikom gradu?’
9I govoriće se: ‘Zato što su ostavili savez Gospoda, svog Boga, i klanjali se drugim bogovima i služili im.’
10‘Ne oplakujte mrtvog, ne žalite za njim, već plačite gorko za onim koji u izgnanstvo odlazi, jer se više nikad neće vratiti i neće videti zemlju svoga roda.
11Jer ovako kaže Gospod za Saluma, sina Josije, Judinog cara, koji vlada umesto svog oca Josije, i koji je otišao iz ovog mesta: ‘On se više nikad neće vratiti.
12Umreće u mestu gde je odveden u izgnanstvo, a ovu zemlju više neće videti’.”
13Teško onom koji svoju kuću gradi, ali ne u pravednosti, i svoje gornje odaje, ali ne po pravdi, nego iskorišćava svog bližnjeg koji mu badava služi i kome ne daje platu.
14On govori: ‘Sagradiću sebi veliku kuću i prostrane gornje odaje. Zato ću proširiti svoje prozore i obložiću zidove kedrovinom i premazaću ih crvenom bojom.’
15Hoćeš li i dalje vladati kad se razmećeš kedrovinom? Zar nije tvoj otac jeo i pio i sprovodio pravdu i pravednost? Zato mu je bilo dobro.
16Branio je pravo nevoljnika i siromaha. Zato mu je bilo dobro. ‘Ne znači li to mene poznavati?’, govori Gospod.
17‘Ali tvoje oči i tvoje srce idu samo za nepravednim dobitkom, da prolivaju krv nedužnoga, da zakidaju i iznuđuju.’
18Zato ovako kaže Gospod za Joakima, sina Josije, Judinog cara: ‘Za njim se neće naricati: ‘Jao, brate moj! Jao, sestro moja!’ Za njim se neće naricati: ‘Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo njegovo!’
19Kad umre, biće mu kao što biva magarcu odvući će ga i baciti napolje, iza jerusalimskih vrata.
20‘Popni se na Livan i viči! Na Vasanu pusti svoj glas. Viči s Avarima, jer su slomljeni svi koji te vole.
21Govorio sam ti dok si bio bezbrižan, ali ti si rekao: ‘Neću da slušam.’ Tako si postupao od svoje mladosti, jer nisi poslušao moj glas.
22Vetar će biti pastir svim tvojim pastirima, a oni koji te vole otići će u zarobljeništvo. Jer ćeš se tada postideti i poniziti zbog sve svoje nevolje.
23Ti koji prebivaš na Livanu, koji si svio gnezdo u kedrovima, kako ćeš samo stenjati kad te spopadnu porođajne muke, bolovi kao ženu koja se porađa!’
24‘Tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘kad bi ti, Honija, sine Joakimov, Judin caru, bio pečatni prsten na mojoj desnici, ja bih te s prsta strgnuo!
25Predaću te u ruke onima koji traže tvoju dušu, u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru, caru Vavilona, i u ruke Haldejcima.
26Baciću tebe i tvoju majku koja te je rodila u drugu zemlju u kojoj se niste rodili, i tamo ćete umreti.
27Neće se oni vratiti u zemlju za kojom će im duša čeznuti da se u nju vrate.’
28Je li taj čovek, Honija, neka prezrena i razbijena posuda ili činija koju niko ne želi? Zašto on i njegovi potomci moraju biti oboreni i bačeni u zemlju koju ne poznaju?
29‘Zemljo, zemljo, zemljo, čuj Gospodnju reč!
30Ovako kaže Gospod: ‘Zapišite za ovog čoveka kao da nema dece, da je to čovek koji neće imati uspeha u životu, jer nijedan od njegovih potomaka neće sesti na Davidov presto, niti će ikada vladati u Judi’.”