Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
18
1Ova je reč koju je Gospod uputio Jeremiji:
2„Ustani i idi u grnčarevu kuću. Tamo ću ti objaviti svoje reči.”
3Kada sam otišao u grnčarevu kuću, grnčar je radio na grnčarskom kolu.
4Posudu koju je grnčar pravio od gline pokvarila je njegova ruka, pa se on predomislio i napravio od nje drugu posudu, onakvu kakvu je želeo.
5Opet mi je došla Gospodnja reč:
6„Dome Izraelov, zar ja ne mogu postupiti s vama kao taj grnčar?”, govori Gospod. „Gle, ono što je glina u grnčarevoj ruci, to ste vi u mojoj ruci, dome Izraelov.
7Kad nekom narodu i nekom carstvu kažem da ću ga istrebiti, zatrti i uništiti,
8ali se taj narod odvrati od svoje zloće za koju sam mu govorio, meni će biti žao što sam hteo nevolju da mu nanesem.
9A kad nekom narodu i nekom carstvu kažem da ću ga izgraditi i zasaditi,
10ali on počne da čini ono što je zlo u mojim očima ne slušajući moj glas, odustaću od dobra koje sam hteo da mu učinim.
11Zato reci Judinom narodu i stanovnicima Jerusalima: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Nevolju za vas pripremam i zamisao protiv vas smišljam. Vratite se, molim vas, svaki sa svog zlog puta i popravite svoje puteve i svoja dela.”
12A oni kažu: „Nema ništa od toga! Mi ćemo ići po svojim zamislima i sledićemo svoje tvrdokorno i zlo srce.”
13Zato ovako kaže Gospod: „Raspitajte se po narodima: Ko je za tako nešto čuo? Užasnu stvar je učinila devica izraelska.
14Zar će sa stene u polju nestati livanskog snega? Zar će presušiti hladne vode koje teku iz tuđine?
15Moj je narod mene zaboravio jer ništavilu prinose kad i spotiču druge na njihovim putevima, na drevnim stazama, kako bi pošli stazama i putem koji nije nasut,
16tako da svoju zemlju pretvore u strašan prizor, da zbog nje ljudi u čudu zvižde doveka. Svaki će prolaznik zaprepašćeno gledati i odmahivaće glavom.
17Kao istočnim vetrom rasejaću ih pred neprijateljem. Leđa ću im okrenuti, neću na njih pogledati u dan njihove propasti.”
18A oni su rekli: „Hajde, smislimo nešto protiv Jeremije, jer svešteniku neće nestati zakona, ni mudrom saveta, ni proroku reči. Hajde, optužimo ga i ne obraćajmo pažnju na njegove reči.”
19Gospode, pogledaj na mene i slušaj glas mojih protivnika.
20Zar na dobro treba zlom uzvratiti? A oni kopaju jamu duši mojoj. Seti se kako sam stajao pred tobom i govorio u njihovu korist, da bih tvoj gnev odvratio od njih.
21Zato njihove sinove predaj gladi, maču ih predaj. Neka njihove žene ostanu bez dece i neka budu udovice. Neka njihove muževe pobije smrtonosni pomor, njihovi mladići neka padnu od mača u boju.
22Neka se iz njihovih kuća vika čuje, kad iznenada dovedeš na njih četu razbojnika. Jer su za mene jamu iskopali da bi me uhvatili i u tajnosti su mojim nogama zamke postavili.
23Ali ti, Gospode, dobro znaš šta su sve protiv mene naumili da bi me ubili. Nemoj pokriti njihov prestup, nemoj izbrisati njihov greh pred sobom, nego neka padnu pred tobom. Kazni ih u dan svog gneva.”