Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
17
1„Judin greh je zapisan gvozdenom pisaljkom. Dijamantskim vrhom urezan je na ploču njihovog srca i na rogove njihovih oltara.
2Njihovi sinovi misle na njihove oltare i njihova obredna debla pored svakog zelenog drveta, na visokim brdima,
3na gorama, po poljima. Daću da se opljačka sve tvoje bogatstvo i sve tvoje blago; daću da se opljačkaju i tvoje obredne uzvišice zbog greha u svoj tvojoj zemlji.
4Sam si ostavio nasledstvo koje sam ti dao. Učiniću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer ste u mom gnevu zapaljeni kao vatra koja će sve sagoreti.”
5Ovako kaže Gospod: „Proklet da je čovek koji se uzda u zemaljskog čoveka i svoje nade polaže u ljudsku mišicu, a srce mu se odvraća od Gospoda.
6On će biti kao osamljeno drvo u pustoj zemlji i neće videti dobra kad ono dođe, nego će prebivati u sasušenim mestima u pustinji, u slanoj i nenastanjenoj zemlji.
7Neka je blagoslovljen čovek koji se uzda u Gospoda, kome je Gospod uzdanica.
8On će biti kao drvo posađeno pored voda, koje svoje korenje pušta pored vodenog toka. Neće osetiti žegu kada dođe, nego će njegovo lišće ostati zeleno. U sušnoj godini neće se brinuti i neće prestati rod da donosi.
9Srce je varljivije od svega i na sve je spremno. Ko može proniknuti u njega?
10Ja, Gospod, istražujem srce i ispitujem najdublja osećanja, da bih svakome dao prema njegovim putevima, prema plodovima njegovih dela.
11Kao jarebica što sakuplja jaja koja nije snela, takav je i onaj što nepravdom stiče bogatstvo. Ostaviće ga u polovini svojih dana i na kraju će ostati bezuman.”
12Uzdignut je presto slavni od početka, na tom je mestu naše svetilište.
13Gospode, nado Izraelova, svi koji te ostave biće posramljeni. Oni koji odstupe od tebe biće upisani u zemaljski prah, jer su ostavili izvor žive vode, Gospoda.
14Izleči me, Gospode, i biću izlečen. Spasi me, i biću spasen, jer ja tebe hvalim!
15Oni mi govore: „Gde je Gospodnja reč? Neka dođe.”
16A ja, kao tvoj pastir, nisam žurio da te ostavim i nisam čeznuo za kobnim danom. Ti znaš šta dolazi s mojih usana, pred tvojim licem to se odigrava.
17Nemoj me plašiti. Ti si moje utočište u dan nevolje.
18Neka se postide oni koji me progone, ali ne daj da se ja postidim. Neka njih strah obuzme, ali ne daj da mene strah obuzme. Dovedi na njih dan nevolje i polomi ih udarcem dvostrukim.
19Ovako mi je rekao Gospod: „Idi i stani na vrata sinova ovog naroda na koja ulaze i izlaze Judini carevi, i na sva jerusalimska vrata,
20i reci im: ‘Čujte Gospodnju reč, Judini carevi i sav narode Judin i svi stanovnici Jerusalima koji ulazite na ova vrata.
21Ovako kaže Gospod: ‘Čuvajte svoje duše i ne nosite na Šabatni dan nikakav teret i ne unosite ga na jerusalimska vrata.
22Na Šabatni dan ne iznosite iz svoje kuće nikakav teret i ne radite nikakav posao, nego neka vam Šabatni dan bude svet, kao što sam zapovedio vašim praočevima.
23Ali oni nisu slušali, niti su prignuli uho svoje, već su ostali nepokorni, pa nisu slušali niti su primali pouku.”
24„Ako mi budete u potpunosti poslušni”, govori Gospod, „tako da na Šabatni dan ne unosite teret na vrata ovog grada, nego vam Šabatni dan bude svet i ne radite nikakav posao,
25tada će na vrata ovog grada ulaziti carevi i knezovi, koji sede na Davidovom prestolu, voze se na kolima i jašu na konjima, oni i njihovi knezovi, Judin narod i stanovnici Jerusalima, i ovaj grad biće doveka nastanjen.
26Dolaziće ljudi iz Judinih gradova, iz okoline Jerusalima, iz Venijaminove zemlje, iz ravnice, iz brdovitog područja i iz Negeva, i u Gospodnji dom donosiće žrtve paljenice i druge žrtve, prinose od žita, tamjan i žrtve zahvalnice.
27Ali ako mi ne budete poslušni, ako vam Šabatni dan ne bude svet i ako na Šabatni dan budete nosili terete i s njima ulazili na jerusalimska vrata, tada ću na njegovim vratima zapaliti vatru, i ona će progutati utvrđene dvore u Jerusalimu i neće se ugasiti.”