Knjiga Isusa NavinaInformacije o knjizi
Jošua
9
1Kada su to čuli svi carevi s ove strane Jordana, u brdovitom području i u Šefeli, duž cele obale Velikog mora i u podnožju Livana, Heteji, Amoreji, Hananci, Ferezeji, Jeveji i Jevuseji,
2okupili su se da svi zajedno krenu u rat protiv Isusa i Izraela.
3Kada su stanovnici Gavaona čuli šta je Isus učinio Jerihonu i Gaju,
4lukavo su se dosetili šta da urade. Otišli su i prikupili hranu, uzeli stare vreće za svoje magarce i stare, pocepane i zakrpljene vinske mehove,
5obuli su iznošene i zakrpljene sandale, obukli iznošene haljine, i uzeli hleb koji je bio suv i bajat.
6Zatim su otišli kod Isusa u logor u Galgal i njemu i ostalim Izraelcima rekli: „Mi dolazimo iz daleke zemlje. Sklopite savez s nama.”
7Ali Izraelci rekoše tim Jevejima: „Možda vi živite negde blizu nas. Kako da sklopimo savez s vama?”
8Oni odgovoriše Isusu: „Tvoje smo sluge.” A Isus ih upita: „Ko ste i odakle dolazite?”
9Oni mu odgovoriše: „Tvoje sluge dolaze iz veoma daleke zemlje zbog imena Gospoda, tvog Boga, jer smo čuli za njegovu slavu i za sve što je učinio u Egiptu,
10i za sve što je učinio dvojici amorejskih careva koji su bili s one strane Jordana, Sionu, esevonskom caru, i Ogu, vasanskom caru, koji je živeo u Astarotu.
11Tada su nam naše starešine i svi stanovnici naše zemlje ovako rekli: ‘Uzmite sebi hranu za put, pa im pođite u susret i recite im: ‘Mi smo vaše sluge. Sklopite savez s nama.’
12Ovaj naš hleb bio je vruć kad smo ga iz svojih kuća poneli na put, onog dana kad smo krenuli k vama, a sada je suv i bajat.
13Ovi vinski mehovi bili su novi kad smo ih napunili, a sada su već pocepani. Haljine i sandale su nam se pohabale od dalekog puta.”
14Tada su Izraelci, da bi to proverili, uzeli nešto od njihove hrane, ali nisu pitali Gospoda šta da rade.
15Tako je Isus zaključio mir s njima i sklopio savez da će ih ostaviti u životu, a poglavari zbora su im se zakleli.
16Tri dana nakon što su s njima sklopili savez čuli su da su im to susedi i da žive u njihovoj blizini.
17Tada su Izraelovi sinovi krenuli i trećeg dana stigli u njihove gradove, a njihovi gradovi bili su Gavaon, Hefira, Virot i Kirijat-Jarim.
18Ali ih Izraelovi sinovi nisu napali, jer su im se poglavari zbora bili zakleli Gospodom, Izraelovim Bogom. I ceo narod je počeo da gunđa protiv poglavara.
19Tada su svi poglavari rekli celom zboru: „Mi smo im se zakleli Gospodom, Izraelovim Bogom, i zato sada ne smemo da ih diramo.
20Ovako ćemo im učiniti kad smo ih već ostavili u životu, da ne bi na nas došao Božji gnev zbog zakletve kojom smo im se zakleli.”
21Zato su im poglavari rekli: „Neka ostanu u životu, pa neka seku drva i donose vodu za ceo zbor, kao što smo im i obećali.”
22Isus ih je zatim pozvao i rekao im: „Zašto ste nas prevarili, rekavši: ‘Živimo veoma daleko od vas,’ kad u stvari živite među nama?
23A sada, neka ste proklet narod. Doveka ćete biti robovi, seći ćete drva i donosićete vodu za dom mog Boga.”
24A oni su odgovorili Isusu: „Tvoje sluge čule su mnogo o tome kako je Gospod, tvoj Bog, zapovedio Mojsiju, svom sluzi, da vam preda svu ovu zemlju i da pred vama istrebi sve stanovnike ove zemlje, pa smo se zbog vas mnogo uplašili za svoje duše. Zato smo to učinili.
25I evo, sada smo u tvojim rukama. Učini s nama ono što je dobro i pravo u tvojim očima.”
26On je tako učinio i izbavio ih iz ruku Izraelovih sinova, tako da ih nisu pobili.
27Tog dana Isus im je dao da seku drva i donose vodu za zbor i za Gospodnji oltar na mestu koje On bude izabrao, i oni to rade sve do danas.