Knjiga Isusa NavinaInformacije o knjizi
Jošua
2
1Tada je Isus, Navinov sin, u tajnosti poslao iz Sitima dvojicu uhoda, rekavši im: „Idite, izvidite zemlju i Jerihon.” Oni su otišli i došli do kuće jedne bludnice koja se zvala Rava i tu su ostali neko vreme.
2Ali caru Jerihona bilo je javljeno: „Evo, neki ljudi od Izraelovih sinova došli su noćas ovamo da izvide zemlju.”
3Tada je car Jerihona poslao ljude kod Rave i poručio joj: „Izvedi ljude koji su došli kod tebe i ušli u tvoju kuću, jer su oni došli da izvide svu ovu zemlju.”
4Žena je u međuvremenu sakrila ona dva čoveka. Zatim je rekla: „Tačno je da su ti ljudi bili kod mene, ali ja nisam znala odakle su.
5Otišli su u sumrak kad se zatvaraju gradska vrata. Ne znam kuda su pošli. Idite brzo za njima, jer ih još možete stići.”
6Ona ih je pre toga odvela na krov i sakrila ih ispod stabljika lana koje je razastrla po krovu.
7Ljudi su krenuli u poteru za njima prema prelazima preko Jordana. I čim je potera izašla, gradska vrata su se zatvorila.
8Pre nego što su uhode legle, ona je otišla gore kod njih na krov
9i rekla im: „Znam da će vam Gospod sigurno dati ovu zemlju, jer nas je zbog vas obuzeo strah i svi stanovnici ove zemlje uplašili su se od vas.
10Čuli smo kako je Gospod pred vama isušio vode Crvenog mora kad ste izlazili iz Egipta, i šta ste učinili dvojici amorejskih careva koji su bili s one strane Jordana, Sionu i Ogu, koje ste pogubili.
11Kad smo to čuli, srce nam se počelo topiti od straha i klonuli smo duhom, jer je Gospod, vaš Bog, Bog gore na nebesima i dole na zemlji.
12Zato vas sada molim, zakunite mi se Gospodom da ćete zbog milosti koju sam vam pokazala i vi pokazati milost prema domu mog oca, i zato mi dajte neki pouzdan znak.
13Ostavite u životu mog oca i moju majku, moju braću i moje sestre i sve njihove, i izbavite naše duše od smrti.”
14Na to su joj ljudi rekli: „Neka onda naše duše poginu umesto vas! Ako nikome ne kažete za ovaj naš dogovor, pokazaćemo ti milost i nećemo te izneveriti kad nam Gospod preda ovu zemlju.”
15Zatim ih je ona pomoću konopca spustila kroz prozor, jer joj je dom bio na gradskim zidinama, i ona je živela na vrhu zidina.
16Još im je rekla: „Idite u brda da vas potera ne nađe. Krijte se tamo tri dana dok se potera ne vrati, a onda idite svojim putem.”
17A ljudi su joj odgovorili: „Mi nećemo biti krivi za kršenje zakletve kojom si nas zaklela.
18Evo, kad dođemo u ovu zemlju ti veži ovu uzicu od skerletnog konca za prozor kroz koji si nas spustila, a svog oca, svoju majku, svoju braću i ceo dom svog oca pozovi kod sebe u kuću.
19Ko god izađe iz tvoje kuće, njegova krv pašće na njegovu glavu, i mi nećemo biti krivi. A ako neko digne ruku na onog ko ostane s tobom u kući, njegova krv pašće na naše glave.
20Ako nekome kažeš za ovaj naš dogovor, tada ćemo biti oslobođeni zakletve kojom si nas zaklela.”
21Ona na to reče: „Neka bude kao što ste kazali.” Tada ih je otpustila i oni su otišli svojim putem. Posle toga, privezala je skerletnu uzicu za prozor.
22Oni su otišli i stigli u brda, gde su ostali tri dana dok se potera nije vratila. Potera ih je tražila po svim putevima, ali ih nigde nije našla.
23Onda su se njih dvojica vratili, prešli reku i došli kod Isusa, Navinovog sina, pa su mu ispričali sve što im se dogodilo.
24Zatim su rekli Isusu: „Svu tu zemlju Gospod je predao nama u ruke i svi njeni stanovnici uplašili su se od nas.”