Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
64
1„O, kad bi nebesa razderao i sišao, da se gore zatresu pred tobom,
2- kao kad vatra zapali suvo granje i učini da voda provri - da se tvoje ime obznani tvojim protivnicima i da pred tobom zadrhte svi narodi.
3Dok si činio zastrašujuća dela kojima se nismo nadali, sišao si i pred tobom su se zatresle gore.
4Od davnina nije se čulo, niti se slušalo, niti je oko videlo da neki bog osim tebe čini nešto za onog koji ga čeka.
5Dolaziš u pomoć onome koji se raduje i čini ono što je pravedno, onima koji razmišljaju o tebi i idu putevima tvojim. Evo, ti si se razgnevio, jer smo činili grehe, i to dugo. Možemo li se spasti?
6Svi smo mi postali kao nečisti, i sva su naša pravedna dela kao haljina koju žena nosi u vreme mesečnog ciklusa. Svi ćemo kao lišće uvenuti, naši prestupi odneće nas kao vetar.
7Niko ne priziva tvoje ime, niko da se prene i da te se drži, a ti si okrenuo svoje lice od nas, i dopustio da se istopimo pod silinom našeg prestupa.
8Gospode, ti si naš Otac. Mi smo glina, a ti si naš Grnčar, i svi smo delo tvojih ruku.
9Gospode, nemoj se žestoko gneviti i nemoj se doveka sećati našeg prestupa. Pogledaj, molim te, svi smo mi tvoj narod.
10Tvoji sveti gradovi pretvorili su se u pustinju. Sion se pretvorio u pustinju, Jerusalim u pustoš.
11Naš sveti i divni dom, u kom su te hvalili naši praočevi, vatrom je spaljen. Sve što nam je bilo dragoceno sada je opustošeno.
12Gospode, zar ćeš se uprkos tome i dalje ustezati? Zar ćeš ostati miran i pustiti nas da se toliko mučimo?”