Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
63
1„Ko je onaj koji dolazi iz Edoma, iz Vosore u haljinama jarkih boja, u veličanstvenoj odeći, i korača pun snage? ‘Ja sam onaj koji govori u pravednosti, koji ima moć da spase.’
2Zašto je tvoja odeća crvena i tvoje haljine kao kod onih koji gaze grožđe u presi?
3‘Gazio sam u kaci, niko od ljudi iz naroda nije sa mnom bio. Gazio sam ih u svom gnevu, zgnječio sam ih u svojoj jarosti. Njihova je krv prskala po mojim haljinama i odeću je moju isprljala.
4Jer mi je u srcu dan osvete, došla je godina da otkupim one koji su moji.
5Gledao sam, ali mi niko nije pomogao. Čudio sam se, ali niko mi nije pružio podršku. Tada je moja mišica donela spasenje, moj gnev me je podržao.
6I gazio sam narode u svom gnevu, opio sam ih svojom jarošću i prolio na zemlju njihovu krv.’
7Spominjaću Gospodnju milost, hvaliću Gospoda zbog svega što je Gospod učinio za nas, zbog velike dobrote koju je pokazao Izraelovom domu po svom milosrđu i po velikoj milosti svojoj.
8Jer je on rekao: ‘Zaista, oni su moj narod, sinovi koji nikada neće biti neverni.’ I tako je on postao njihov Spasitelj.
9U svim nevoljama njihovim i on je osećao bol. Njegov ih je glasnik spasao. U svojoj ljubavi i svojoj samilosti on ih je otkupio, podizao ih je i nosio sve davne dane.
10Ali oni su se bunili i žalostili njegov Sveti Duh. Zato im je on postao neprijatelj, ratovao je protiv njih.
11Njegov narod se setio davnih dana, Mojsija, njegovog sluge: ‘Gde je onaj koji ih je izveo iz mora s pastirima svog stada? Gde je onaj koji je u njega stavio svoj Sveti Duh,
12onaj koji je svojom divnom mišicom vodio Mojsijevu desnicu, onaj koji je pred njima razdvojio vode da bi sebi stekao večno ime,
13onaj koji ih je vodio kroz uzburkane vode, tako da se, kao konj u pustinji, nisu spoticali?
14Kao što životinja silazi u dolinu, tako ih je Gospodnji Duh vodio do počinka. Tako si ti vodio svoj narod da stekneš sebi divno ime.
15Pogledaj s neba i vidi iz svog uzvišenog prebivališta, svetog i divnog. Gde je tvoja revnost i sva tvoja snaga, gde je tvoje sažaljenje i tvoje milosrđe? Sve je to meni uskraćeno.
16Ti si naš Otac. Kad ni Avram ne bi hteo da zna za nas, kad nas ni Izrael ne bi priznao, ti bi, Gospode, bio naš Otac. Naš Otkupitelj iz davnina, to je tvoje ime.
17Gospode, zašto si nas pustio da odlutamo sa tvojih puteva? Zašto si pustio da otvrdne srce naše i da te se ne boji? Vrati se radi svojih slugu, radi plemena koja su tvoje nasledstvo.
18Kratko je tvoj sveti narod imao svoj posed. Naši protivnici gaze tvoje svetilište.
19Odavno smo postali kao oni nad kojima ti ne vladaš, kao oni koji ne nose tvoje ime.”