Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
17
1Objava protiv Damaska: „Gle, Damask više nije grad. Pretvorio se u gomilu ruševina, u razvaline koje se raspadaju.
2Napušteni aroirski gradovi postali su mesto gde stada dolaze i leže i gde ih niko ne plaši.
3U Jefremu više nema utvrđenog grada, a ni carstva u Damasku. Sa onima koji preostanu iz Sirije biće kao sa slavom Izraelovih sinova”, govori Gospod nad vojskama.
4„Tog dana Jakovljeva slava biće ponižena, njegovo debelo telo smršaće.
5Kad žetelac bude skupljao nepožnjeveno žito i kad bude žeo klasje, biće kao čovek koji pabirči klasje u refaimskoj dolini.
6U Jakovu će ostati pabirak kao kad se otrese maslina: dve ili tri zrele masline na vrhu, četiri ili pet na rodnim granama”, govori Gospod, Izraelov Bog.
7Tog dana zemaljski čovek pogledaće svog Tvorca, upraviće oči na Svetog Boga Izraelovog.
8Neće gledati na oltare, delo svojih ruku, neće gledati na ono što su njegovi prsti načinili, niti na obredna debla ni na kadione stalke.
9Tog dana njegovi utvrđeni gradovi biće kao napušteno mesto u šumi, kao grana koju su ostavili pred Izraelovim sinovima; biće pustoš.
10Jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se setio Stene svoje tvrđave. Zato u svoje lepe rasadnike sadiš tuđe mladice.
11Ti samo ograđuj svoj rasadnik danju, a ujutru se trudi da ti seme nikne, ali žetva će pobeći onog dana kada dođu bolest i neizlečive muke.
12Teško mnogim uskomešanim narodima, koji su se uzburkali kao što se more uzburka! Teško narodima koji huče kao što huče silne vode!
13Huka naroda biće kao huka mnogih voda. Ali On će ih ukoriti, pa će oni pobeći daleko i biće gonjeni kao pleva na gori koju vetar raznosi i kao čičak što se u olujnom vetru kovitla.
14A uveče, eto iznenadnog straha! Pre nego što svane, nema ih više. To je nasledstvo onih koji nas pljačkaju, to će snaći one koji nas plene.