Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
16
1Pošaljite ovna vladaru zemlje, iz Sele preko pustinje, do gore kćeri sionske.
2Kao ptice u begu, oterane iz svog gnezda, takve će biti kćeri moavske na prelazima preko Arnona.
3Dajte savet, sprovedite odluku. U podne raširi svoju senku da bude kao usred noći. Sakrij rasejane, ne izdaj begunce.
4Neka oni od mog naroda koji su rasejani budu kod tebe, Moave. Budi im skrovište od pustošnika. Jer je tlačitelju došao kraj, pustošenje je prestalo, zbrisani su sa zemlje oni koji su gazili druge.
5Presto će utvrditi milošću. Na njemu će car u Davidovom šatoru u vernosti sedeti, sudiće i tražiće pravdu, i spremno će činiti ono što je ispravno.
6Čuli smo za Moavov ponos, veliki ponos, za njegovu oholost, njegov ponos i njegov gnev - ali njegove prazne reči neće se ostvariti.
7Zato će Moav gorko plakati zbog svoje nevolje, svi u Moavu gorko će plakati. Oni koji su sasvim slomljeni jadikovaće za suvim grožđem iz Kir-Areseta,
8jer su se osušila esevonska terasasta polja. Gospodari naroda potrli su jarko-crvene grane sivmanskih vinograda, koje su se do Jazira pružale i po pustinji išle. Njegove mladice su bile ostavljene da same bujaju i pružale su se sve do mora.
9Zato ću nad sivmanskim vinogradom plakati kao što plačem i nad Jazirom. Suzama ću te zalivati, Esevone i Elealo, jer se nad tvojom letinom i nad tvojom berbom začuo bojni poklič.
10Nestalo je radosti i veselja iz voćnjaka, ne čuju se radosni uzvici u vinogradima, nema klicanja. Onaj ko je gazio grožđe u vinskoj presi više ga ne gazi. Prekinuo sam radosne usklike.
11Zato moja utroba kao harfa drhti nad Moavom, sve što je u meni drhti nad Kir-Aresetom.
12Videlo se da se Moav umorio na uzvišici. Došao je u svoje svetilište da se moli, ali ništa nije mogao da izmoli.
13To je reč koju je Gospod još ranije rekao o Moavu.
14A sada Gospod ovako kaže: ‘Za najviše tri godine, kao što su najamničke godine, Moavova slava biće prezrena uz veliki metež, a oni koji preostanu biće malobrojni i nejaki’.”