Dela apostolskaInformacije o knjizi
5
1Jedan čovek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Sapfirom, prodao je jedno imanje
2i potajno zadržao deo dobijenog novca, za šta je znala i njegova žena. Zatim je doneo samo jedan deo i stavio ga pred noge apostolima.
3A Petar je rekao: „Ananija, zašto te je Sotona naveo da slažeš Svetom Duhu i potajno zadržiš deo novca dobijenog od prodaje zemlje?
4Zar nije ona bila tvoja i pre nego što si je prodao? A kad si je prodao, zar nisi mogao s tim novcem raditi šta si hteo? Zašto si u svom srcu naumio učiniti tako nešto? Nisi slagao ljudima, već Bogu.”
5Kad je Ananija čuo te reči, srušio se i izdahnuo. Tako je veliki strah obuzeo sve koji su to čuli.
6Neki mladići su ustali, umotali ga u platno, izneli ga i sahranili.
7Posle otprilike tri sata, ušla je njegova žena, ne znajući šta se dogodilo.
8Petar ju je upitao: „Reci mi, jeste li za toliko prodali imanje?” A ona je rekla: „Da, za toliko.”
9Tada joj je Petar rekao: „Zašto ste se dogovorili da iskušate Gospodnji Duh? Evo, pred vratima su noge onih koji su sahranili tvog muža, a sad će i tebe izneti.”
10I ona se odmah srušila pred njegovim nogama i izdahnula. Kad su ušli mladići, našli su je mrtvu, pa su je izneli i sahranili pored njenog muža.
11Veliki strah je obuzeo celu crkvu i sve koji su čuli za to.
12Apostoli su činili mnoga čuda i znake u narodu. I svi su jednodušno bili u Solomonovom tremu.
13Niko drugi nije se usudio da im se priključi, ali ih je narod hvalio.
14I pridruživalo im se sve više pobožnih u Gospodu, mnoštvo muškaraca i žena,
15tako da su čak i na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na nosila i postelje, ne bi li, kad Petar bude prolazio, barem njegova senka pala na nekoga od njih.
16Okupljalo se i mnoštvo iz gradova oko Jerusalima, donoseći bolesne i one koje su mučili nečisti duhovi, i svi su bili izlečeni.
17Tada su se podigli prvosveštenik i svi koji su s njim bili, pripadnici sadukeja, i puni ljubomore
18uhvatili apostole i ba cili ih u zatvor.
19Ali je Gospodnji anđeo noću otvorio zatvorska vrata, izveo ih i rekao:
20„Idite, stanite u hram i govorite narodu sve reči o ovom životu!”
21Kad su to čuli, u zoru su ušli u hram i počeli poučavati narod. A kad su stigli prvosveštenik i oni koji su s njim bili, sazvali su Sinedrion i celo veće starešina Izraelovih sinova, i poslali stražare u zatvor da ih dovedu.
22Ali kad su stražari tamo stigli, nisu ih našli u zatvoru, pa su se vratili i javili:
23„Zatvor smo našli zaključan i dobro osiguran, a stražare kako stoje pred vratima, ali kad smo otvorili, unutra nismo našli nikog.”
24Kad su hramski zapovednik i sveštenički glavari čuli te reči, u nedoumici su se pitali šta bi to moglo biti.
25Tada je došao jedan čovek i javio im: „Eno, ljudi koje ste bacili u zatvor stoje u hramu i poučavaju narod.”
26Tada je zapovednik sa svojim stražarima otišao i doveo ih, ali ne na silu, jer su se bojali da ih narod ne kamenuje.
27Tako su ih doveli i postavili u dvoranu Sinedriona. A prvosveštenik ih je ispitivao
28i rekao: „Strogo smo vam zabranili da ne učite u to ime, a vi ste napunili Jerusalim svojim učenjem i hoćete da na nas navučete krv tog čoveka.”
29A Petar i drugi apostoli na to su rekli: „Bogu se moramo pokoravati, a ne ljudima.
30Bog naših praočeva vaskrsnuo je Isusa, koga ste vi ubili, obesivši ga na drvo.
31Njega je Bog uzvisio sebi zdesna kao Vođu i Spasitelja, da bi se Izrael mogao pokajati i dobiti oproštenje greha.
32Mi smo svedoci tih događaja, kao i Sveti Duh, koji je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.”
33Kad su to čuli, strašno su se razgnevili i hteli su da ih ubiju.
34Ali u Sinedrionu je ustao jedan farisej po imenu Gamalilo, učitelj Zakona koga je poštovao ceo narod, i zapovedio da se apostoli nakratko izvedu napolje.
35Tada im je rekao: „Ljudi Izraelci, dobro pazite šta ćete uraditi s ovim ljudima.
36Jer pre nekog vremena ustao je Tevda, tvrdeći da je neko, i uz njega je pristalo oko četristo ljudi. Ali on je bio ubijen, i svi oni koji su ga slušali razbežali su se i nestali.
37Posle njega je u dane popisa ustao Juda Galilejac i povukao narod za sobom. I on je poginuo, a svi koji su ga slušali rasuli su se.
38Zato vam sada kažem: Ne dirajte te ljude, nego ih pustite - jer ako je ova zamisao ili ovo delo od ljudi, propašće,
39ali ako je od Boga, nećete moći da ih zaustavite - inače bi se moglo pokazati da se borite protiv Boga.”
40Oni su ga poslušali, pa su dozvali apostole, išibali ih, naredili im da više ne govore u Isusovo ime i pustili ih da idu.
41A oni su onda otišli iz Sinedriona, radujući se što su bili dostojni da podnesu sramotu zbog njegovog imena.
42I svaki su dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vest o Hristu, Isusu.