Dela apostolskaInformacije o knjizi
4
1Dok su njih dvojica još govorili narodu, prišli su im sveštenički glavari i hramski zapovednik i sadukeji,
2ljuti što oni poučavaju narod i na primeru Isusa objavljuju vaskrsenje iz mrtvih.
3Uhvatili su ih i bacili u zatvor do sledećeg dana, jer je već bilo veče.
4Ali mnogi od onih koji su slušali njihove reči poverovali su, pa je broj ljudi koji su poverovali dostigao oko pet hiljada.
5Sutradan su se u Jerusalimu okupili njihovi poglavari, starešine i književnici.
6Tamo je bio Ana, sveštenički glavar, zatim Kajafa, Jovan i Aleksandar i svi od prvosvešteničkog roda.
7Zatim su ih postavili na sredinu i počeli da ih ispituju: „Kojom ste silom ili u čije ime to učinili?”
8Tada im Petar, pun Svetog Duha, reče: „Poglavari naroda i starešine!
9Ako nas danas, zbog dobrog dela učinjenog bolesnom čoveku, ispitujete ko je izlečio ovog čoveka,
10znajte svi vi i sav izraelski narod: u ime Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog podigao iz mrtvih, zahvaljujući njemu ovaj čovek stoji ovde pred vama zdrav!
11On je ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrednim, a koji je postao ugaoni kamen’.
12I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog ljudima po kome možemo biti spaseni.”
13Kad su videli Petrovu i Jovanovu odvažnost i kad su uvideli da su to ljudi neuki i obični, začudili su se. Shvatili su da su oni bili s Isusom.
14Ali pošto su videli da s njima stoji izlečeni čovek, nisu mogli ništa prigovoriti.
15Zato su im zapovedili da izađu iz dvorane Sinedriona, pa su počeli da se savetuju:
16„Šta da radimo s ovim ljudima? Jer su učinili veliko čudo, koje je poznato svim stanovnicima Jerusalima. To ne možemo poreći.
17Ali da se to ne bi i dalje širilo među narodom, zapretimo im da više nikom ne govore u to ime.”
18Tada su ih pozvali i zapovedili im da nipošto ne govore niti uče u Isusovo ime.
19Na to su Petar i Jovan rekli: „Sami prosudite da li je pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga.
20Mi ne možemo, a da ne govorimo o onome što smo videli i čuli.”
21Opet su im zapretili, a zatim ih oslobodili, pošto nisu našli ništa zbog čega bi ih kaznili, a i plašili su se naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
22Jer je čovek koji je čudom bio izlečen imao preko četrdeset godina.
23Kad su bili pušteni, otišli su kod braće i ispričali im šta su rekli sveštenički glavari i starešine.
24A kad su to oni čuli, jednodušno su se obratili Bogu: „Gospode, ti si onaj koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!
25Ti si preko Svetog Duha rekao ustima našeg praoca Davida, svog sluge: ‘Zašto su se narodi uskomešali i plemena razmišljaju o ispraznim stvarima?
26Carevi se zemaljski podižu i vladari kao jedan ustaju protiv Gospoda i protiv njegovog pomazanika.’
27Tako su se i Irod i Pontije Pilat s ljudima iz drugih naroda i s izraelskim narodom zaista udružili u ovom gradu protiv tvog svetog sluge Isusa, koga si pomazao,
28da učine ono što su tvoja ruka i volja unapred odredile da bude.
29A sada, Gospode, obrati pažnju na njihove pretnje, i daj svojim slugama da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju reč!
30Pruži ruku i nek se dogode izlečenja, čuda i znakovi po imenu tvog svetog sluge Isusa.”
31Kad su se usrdno pomolili, zatreslo se mesto na kom su bili okupljeni, i svi su se ispunili Svetim Duhom pa su odvažno govorili Božju reč.
32A mnoštvo onih koji su primili veru bilo je jednog srca i jedne duše, i niko nije govorio da je nešto od onoga što poseduje njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.
33Isto tako, apostoli su s velikim uspehom svedočili o vaskrsenju Gospoda Isusa, i blagodat je u velikoj meri bila na svima njima.
34U stvari, niko među njima nije bio u oskudici, jer svi koji su posedovali njive ili kuće prodavali su ih i dobijeni novac donosili
35i stavljali pred noge apostolima. Zatim se svakome delilo koliko mu je trebalo.
36Tako je i Josif, koga su apostoli prozvali Varnava, što znači „sin utehe”, Levit, rodom sa Kipra,
37posedovao komad zemlje, pa ga je prodao, doneo novac i stavio ga pred noge apostolima.