Dela apostolskaInformacije o knjizi
19
1Dok je Apolo bio u Korintu, Pavle je proputovao unutrašnjost i došao do Efesa. Tamo je pronašao neke učenike
2i upitao ih: „Jeste li primili Sveti Duh kad ste postali religiozni?” Oni su mu odgovorili: „Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.”
3Tada im je on rekao: „Kojim ste se krštenjem onda krstili?” A oni su odgovorili: „Jovanovim krštenjem.”
4Pavle je zatim rekao: „Jovan je krštavao krštenjem koje je znak pokajanja, govoreći ljudima da veruju u onoga koji dolazi posle njega, to jest u Isusa.”
5Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa.
6A kad je Pavle položio ruke na njih, Sveti Duh je došao na njih, pa su počeli govoriti jezicima i proricati.
7Ukupno ih je bilo oko dvanaest ljudi.
8Pavle je tri meseca dolazio u sinagogu i odvažno propovedao, držeći govore i iznoseći uverljive dokaze o Božjem carstvu.
9Ali pošto su se neki pokazali kao tvrdokorni i bez vere, i pred mnoštvom pogrdno govorili o Božjoj nauci, on je odstupio od njih i odvojio učenike od njih, pa je svakodnevno držao govore u Tiranovoj školi.
10To je trajalo dve godine, tako da su svi koji su živeli u Aziji, i Judejci i Grci, čuli Gospodnju reč.
11A Bog je preko Pavla činio neobična moćna dela,
12tako da su čak maramice i kecelje s njegovog tela odnosili bolesnicima, i njihove su bolesti nestajale, a zli duhovi su izlazili.
13A i neki od Judejaca koji su skitali od mesta do mesta pokušavali su isterivati demone prizivanjem imena Gospoda Isusa nad onima koji su bili opsednuti zlim duhovima. Govorili su: „Zapovedam vam u ime Isusa koga Pavle propoveda!”
14Bilo je tako sedam sinova nekog Skeve, judejskog svešteničkog glavara, koji su to činili.
15Ali zli duh im je rekao: „Poznajem Isusa i znam Pavla, ali ko ste vi?”
16Tada je čovek koji je bio opsednut zlim duhom skočio na njih, sve ih savladao i pretukao, tako da su goli i izranjavani pobegli iz te kuće.
17To su svi čuli, i Judejci i Grci koji su živeli u Efesu, pa ih je sve obuzeo strah, i veličalo se ime Gospoda Isusa.
18I mnogi koji su prihvatili Božju nauku dolazili su i priznavali svoje grehe, iznoseći šta su činili.
19A mnogi koji su se bavili magijom sakupili su svoje knjige i spalili ih pred svima. Procenjeno je da su vredele pedeset hiljada srebrnika.
20Tako je Gospodnja reč silno rasla i bivala sve jača.
21Posle ovih događaja, Pavle je naumio da otputuje za Jerusalim preko Makedonije i Ahaje, pa je rekao: „Nakon što budem tamo, moram da vidim i Rim.”
22Tako je u Makedoniju poslao dvojicu svojih pomoćnika, Timotija i Erasta, a on se još neko vreme zadržao u Aziji.
23Baš u to vreme nastao je veliki nemir zbog propovedanja Božje nauke.
24Jer jedan čovek po imenu Dimitrije, srebrar, koji je izrađivao male srebrne Artemidine hramove, donosio je veliku dobit zanatlijama.
25On je okupio njih, i sve koji su se bavili takvim poslom, pa im je rekao: „Ljudi, dobro znate da naše blagostanje zavisi od ovog posla.
26A i vidite i čujete da je taj Pavle ne samo u Efesu nego i u celoj Aziji uverio mnoštvo ljudi i preobratio ih, govoreći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
27A osim toga, preti opasnost da će ovo naše zanimanje doći na zao glas. I ne samo to, nego će se obezvrediti hram velike boginje Artemide i nestaće veličanstvo te boginje koju obožava cela Azija i ceo svet.”
28Kad su to čuli, razgnevili su se i počeli vikati: „Velika je Artemida efeška!”
29I tako se grad uskomešao, pa su svi zajedno nagrnuli u pozorište vukući sa sobom Pavlove saputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
30Pavle je hteo da uđe među narod, ali učenici mu nisu dopustili.
31Čak su mu i neki visoki službenici u toj pokrajini, koji su bili prijateljski naklonjeni prema njemu, poslali poruku moleći ga da se ne izlaže opasnosti ulazeći u pozorište.
32A na skupu su jedni vikali jedno, a drugi drugo, jer je na skupu vladao metež i većina nije ni znala zašto su se okupili.
33Tako su zajedno izveli Aleksandra, koga su Judejci izgurali napred, a Aleksandar je dao znak rukom i hteo da iznese svoju odbranu pred narodom.
34Ali kad su shvatili da je Judejac, svi su jednoglasno počeli vikati: „Velika je Artemida efeška!” Tako su vikali oko dva sata.
35Gradski pisar je na kraju umirio narod i rekao: „Ljudi Efešani! Ko to od ljudi ne zna da je grad Efes čuvar hrama velike Artemide i lika koji je pao s neba?
36Dakle, pošto je to neosporno, treba da se smirite i da ništa brzopleto ne činite.
37Jer doveli ste ove ljude koji niti su ukrali nešto iz hrama, niti su hulili na našu boginju.
38A ako Dimitrije i zanatlije koje su s njim imaju neku tužbu protiv nekoga, postoje dani kada zaseda sud, a tu su i prokonzuli, pa neka tuže jedni druge.
39Ali ako tražite nešto više od toga, o tome se mora odlučiti na zakonitoj skupštini.
40Jer smo u opasnosti da zbog današnjeg događaja budemo optuženi za pobunu, jer ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli da opravdamo ovu razuzdanu rulju.”
41Kad je to rekao, raspustio je skup.