Dela apostolskaInformacije o knjizi
16
1Tako je Pavle stigao u Dervu i u Listru. Tamo je bio jedan učenik po imenu Timotij, čija je majka bila Judejka i pobožna žena, a otac Grk.
2O njemu su dobro govorila braća u Listri i Ikoniji.
3Pavle je želeo da on pođe s njim, pa ga je uzeo i obrezao zbog Judejaca koji su bili u tim mestima, jer su svi znali da mu je otac Grk.
4Dok su prolazili kroz gradove, predavali su tamošnjoj braći odredbe koje su doneli apostoli i starešine u Jerusalimu, da ih se pridržavaju.
5Tako su se skupštine učvršćivale u veri i rasle iz dana u dan.
6Zatim su prošli kroz Frigiju i područje Galatije, jer im je Sveti Duh zabranio da propovedaju reč u Aziji.
7Kad su zatim došli do Misije, pokušali su da idu u Vitiniju, ali im Isusov Duh nije dopustio.
8Zato su prošli Misiju i došli u Troadu.
9Tokom noći, Pavle je imao ovu viziju: jedan Makedonac je stajao i molio ga: „Pređi u Makedoniju i pomozi nam!”
10Nakon te vizije, odmah smo gledali da odemo u Makedoniju, zaključivši da nas Bog poziva da im objavimo dobru vest.
11Zato smo isplovili iz Troade i otišli pravo u Samotrak, a sutradan u Neapolj,
12a odande u rimsku koloniju Filibu, vodeći grad u toj oblasti Makedonije. U tom gradu proveli smo nekoliko dana.
13Na dan Šabata izašli smo iz grada i otišli do reke, misleći da se tamo ljudi okupljaju na molitvu. Onda smo seli i počeli da govorimo okupljenim ženama.
14Slušala je tako i jedna pobožna žena po imenu Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire. Gospod je otvorio njeno srce da prihvati ono što je Pavle govorio.
15Kad su se krstili ona i njen dom, zamolila ih je: „Ako smatrate da sam verna Gospodu, uđite u moj dom i ostanite.” Tako nas je uverila da dođemo.
16Dok smo išli na mesto gde se ljudi okupljaju na molitvu, srela nas je jedna sluškinja opsednuta duhom, gatarskim demonom, koja je svojim proricanjem donosila veliku dobit svojim gospodarima.
17Ta devojka je išla za Pavlom i za nama vičući: „Ovi ljudi su sluge Svevišnjeg Boga! Oni vam objavljuju put spasenja!”
18To je radila mnogo dana. Pavlu je to na kraju dosadilo, pa se okrenuo i rekao duhu: „Zapovedam ti u ime Isusa Hrista da izađeš iz nje!” I duh je istog časa izašao.
19Kad su njeni gospodari videli da se više ne mogu nadati zaradi, uhvatili su Pavla i Silu i odvukli ih na trg pred gradske poglavare.
20Doveli su ih pred gradske upravitelje i rekli: „Ovi ljudi unose veliki nemir u naš grad. Oni su Judejci
21i šire običaje koje ne smemo prihvatiti niti ih se držati, jer smo rimski građani.”
22Na to je mnoštvo ustalo na njih, a gradski upravitelji su strgnuli s njih haljine i zapovedili da ih išibaju.
23Kad su im zadali mnogo udaraca, bacili su ih u zatvor i naredili zatvorskom čuvaru da ih dobro čuva.
24Primivši takvu naredbu, bacio ih je u unutrašnji deo zatvora i stavio im noge u klade.
25Oko ponoći, Pavle i Sila su se molili i pesmom hvalili Boga, a zatvorenici su ih slušali.
26Odjednom je nastao snažan zemljotres, tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I sva su se vrata odmah otvorila, i svima su spali okovi.
27Zatvorski čuvar se trgao iz sna, i kad je video da su zatvorska vrata otvorena, izvukao je mač da se ubije, misleći da su zatvorenici pobegli.
28Ali Pavle je povikao iz sveg glasa: „Ne čini sebi zla, jer smo svi ovde!”
29Tada je čuvar zatražio svetlo, uleteo unutra i sav drhćući pao pred Pavla i Silu.
30Tada ih je izveo napolje i rekao im: „Gospodo, šta moram raditi da bih se spasao?”
31Oni su rekli: „Veruj u Gospoda Isusa i bićeš spasen, i ti i tvoj dom.”
32Tako su objavili Gospodnju reč njemu i svima u njegovom domu.
33U taj isti noćni sat on ih je odveo i oprao im rane, pa se odmah krstio i on i svi njegovi.
34Tada ih je uveo u svoju kuću i izneo jelo na sto. Veoma se radovao s celim svojim domom što je poverovao u Boga.
35Kada je svanulo, gradski upravitelji su poslali svoje službenike da poruče: „Pustite te ljude.”
36Tada je zatvorski čuvar javio njihove reči Pavlu: „Gradski upravitelji poručili su da pustim vas dvojicu. Zato sad izađite i idite u miru.”
37Ali Pavle im je rekao: „Bez suđenja su nas javno istukli, nas rimske građane, i bacili u zatvor. Zar da nas sada tajno izbace? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas.”
38Tada su službenici javili te reči gradskim upraviteljima. A oni su se uplašili kad su čuli da su rimski građani.
39Zato su došli da ih umire, pa su ih izveli i zamolili da odu iz grada.
40Oni su izašli iz zatvora i otišli u Lidijin dom. Kad su videli braću, ohrabrili su ih i otišli odande.