Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
32
1A Ruvimovi i Gadovi sinovi imali su mnogo, veoma mnogo stoke. Kad su videli da su zemlja Jazir i zemlja Galad dobre za stoku,
2Gadovi i Ruvimovi sinovi otišli su k Mojsiju, svešteniku Eleazaru i poglavarima zbora i ovako im rekli:
3„Atarot, Devon, Jazir, Nimra, Esevon, Eleala, Sevama, Nevon i Vean,
4zemlja koju je Gospod pokorio pred izraelskim zborom, dobra je za stoku, a tvoje sluge imaju stoku.”
5I još su rekli: „Ako smo našli milost u tvojim očima, neka se ova zemlja da tvojim slugama. Nemoj nas slati preko Jordana.”
6Tada je Mojsije rekao Gadovim i Ruvimovim sinovima: „Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovde?
7Zašto odvraćate srce Izraelovih sinova da ne pređu u zemlju koju im Gospod daje?
8Tako su učinili vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadis - Varne da izvide zemlju.
9Kad su otišli gore do doline Eskol i izvideli zemlju, odvratili su srce Izraelovih sinova da ne idu u zemlju koju im je Gospod dao.
10Zato se tog dana Gospod žestoko razgnevio i zakleo se:
11‘Ljudi koji su izašli iz Egipta, od dvadeset godina pa naviše, neće videti zemlju koju sam pod zakletvom obećao Avramu, Isaku i Jakovu, jer me nisu u svemu slušali,
12osim Haleva, sina Kenezeja Jefonije, i Isusa, Navinovog sina, jer su oni u svemu slušali Gospoda.’
13Gospod se žestoko razgnevio na Izrael i pustio ih je da lutaju po pustinji četrdeset godina, dok nisu pomrli svi ljudi iz naraštaja koji je činio zlo u Gospodnjim očima.
14A vi sada ustajete umesto svojih očeva kao rod grešnih ljudi da još pojačate Gospodnji žestoki gnev protiv Izraela.
15Ako se odvratite od njega, onda će ih on još duže ostaviti u pustinji, a vi ćete upropastiti ceo ovaj narod.”
16Kasnije su mu oni opet pristupili i rekli: „Ovde ćemo načiniti kamene torove za svoju stoku i gradove za svoju decu.
17I mi ćemo naoružani poći u bojnim redovima pred Izraelovim sinovima dok ih ne dovedemo na njihovo mesto. Dotle neka naša deca budu u utvrđenim gradovima, daleko od stanovnika ove zemlje.
18Nećemo se vratiti svojim kućama dok Izraelovi sinovi ne zauzmu svoju zemlju, svaki svoje nasledstvo.
19A mi nećemo s njima deliti nasledstvo s one strane Jordana ni dalje, jer je naše nasledstvo s ove strane, istočno od Jordana.”
20Na to im je Mojsije rekao: „Ako tako učinite, ako se pred Gospodom naoružate za rat,
21i ako svi vi naoružani pređete Jordan pred Gospodom, dok on ne otera svoje neprijatelje ispred sebe,
22i dok zemlja ne bude pokorena pred Gospodom, pa se posle vratite, onda nećete biti krivi pred Gospodom i pred Izraelom, a ova će zemlja postati vaše vlasništvo pred Gospodom.
23Ali ako ne učinite tako, onda ćete zgrešiti Gospodu. Tada znajte da će vas vaš greh stići.
24Podignite gradove za svoju decu i kamene torove za svoja stada, i uradite onako kako ste rekli.”
25Tada su Gadovi i Ruvimovi sinovi ovako rekli Mojsiju: „Tvoje će sluge učiniti kao što naš gospodar zapoveda.
26Naša deca, naše žene, naša stoka i sve naše životinje ostaće ovde u galadskim gradovima,
27a tvoje sluge, svi koji su naoružani, poći će pred Gospodom u rat, kao što naš gospodar govori.”
28Tada je Mojsije za njih dao zapovest svešteniku Eleazaru i Isusu, Navinovom sinu, i poglavarima otačkih domova u plemenima Izraelovih sinova.
29Mojsije im je rekao: „Ako Gadovi i Ruvimovi sinovi, svi koji su naoružani za rat, pređu s vama preko Jordana pred Gospodom i vi pokorite zemlju, onda im dajte galadsku zemlju.
30Ali ako ne pređu naoružani s vama, onda neka se nastane među vama u hananskoj zemlji.”
31Na to su Gadovi sinovi i Ruvimovi sinovi odgovorili: „Sve što je Gospod rekao tvojim slugama, to ćemo učiniti.
32Preći ćemo naoružani pred Gospodom u hanansku zemlju, a naš posed koji dobijamo u nasledstvo neka bude s ove strane Jordana.”
33Tada je Mojsije dao njima, to jest Gadovim i Ruvimovim sinovima i polovini plemena Manasije, Josifovog sina, carstvo amorejskog cara Siona i carstvo vasanskog cara Oga, zemlju koja pripada gradovima na tim područjima i okolne gradove te zemlje.
34Gadovi sinovi su sagradili Devon, Atarot, Aroir,
35Atrot-Sofan, Jazir, Jogveju,
36Vet-Nimru i Vet-Aran, utvrđene gradove i kamene torove za stada.
37A Ruvimovi sinovi su sagradili Esevon, Elealu, Kirijatajim,
38Nevon, Val-Meonimena su im promenili - i Sivmu. Te gradove koje su sagradili nazvali su po svojim imenima.
39Sinovi Mahira, Manasijinog sina, otišli su u Galad, osvojili ga i isterali Amoreje koji su bili tamo.
40Mojsije je dao Galad Mahiru, Manasijinom sinu, i on se naselio u njemu.
41Jair, Manasijin sin, otišao je i osvojio njihova sela u kojima su živeli pod šatorima i nazvao ih Avot-Jair.
42A Navav je otišao i osvojio Kenat i okolne gradove i nazvao ga Navav, po svom imenu.