Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
23
1Tada Valam reče Valaku: „Podigni mi ovde sedam oltara i pripremi mi ovde sedam junaca i sedam ovnova.”
2Valak je odmah učinio kao što je Valam rekao. Posle toga Valak i Valam su prineli po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.
3I Valam reče Valaku: „Stani pored svoje žrtve paljenice, a ja idem. Možda će mi se Gospod javiti i sastati se sa mnom. A ja ću ti reći sve što mi on pokaže.” I otišao je na jedno ogoljeno brdo.
4Kad se Bog javio Valamu, ovaj mu reče: „Podigao sam sedam oltara i prineo sam po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.”
5Gospod je stavio reči u usta Valamu i rekao mu: „Vrati se Valaku i tako mu reci.”
6I on se vratio k njemu i našao ga kako stoji pored svoje žrtve paljenice zajedno sa svim moavskim knezovima.
7Tada Valam poče svoju priču: „Iz Arama me je doveo Valak, car moavski, s gora istočnih: ‘Dođi, prokuni mi Jakova. Dođi, osudi Izrael.’
8Kako mogu da prokunem one koje Bog ne proklinje? Kako mogu da osudim one koje Gospod ne osuđuje?
9Jer s vrha stena ja ih vidim, i s brda ih gledam. Tu kao narod žive odvojeno, i u druge se narode ne ubrajaju.
10Ko je izbrojao Jakovljev prah, i ko je prebrojao Izraelovu četvrtinu? Neka mi duša umre smrću čestitih, i neka mi kraj bude kao i njima.”
11Na to Valak reče Valamu: „Šta mi to radiš? Doveo sam te da prokuneš moje neprijatelje, a evo, ti ih obasipaš blagoslovima.”
12A on mu odgovori: „Zar neću paziti da govorim sve ono što mi Gospod stavi u usta?”
13Tada mu Valak reče: „Molim te, hajde sa mnom na drugo mesto odakle možeš da ih vidiš. Videćeš im samo kraj, nećeš ih sve videti. I prokuni mi ih odande.”
14I odveo ga je u polje Zofim, na vrh Fazge. Tu je podigao sedam oltara i prineo po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.
15Posle toga Valam reče Valaku: „Stani ovde pored svoje žrtve paljenice, a ja idem tamo na susret s njim.”
16I Gospod se javio Valamu, stavio mu reči u usta i rekao: „Vrati se Valaku i tako mu reci.”
17On se vratio k njemu i našao ga kako stoji pored svoje žrtve paljenice zajedno s moavskim knezovima. Valak ga upita: „Šta je rekao Gospod?”
18Tada Valam poče svoju priču: „Ustani, Valače, i poslušaj. Čuj me, sine Seforov.
19Bog nije čovek da laže, ni sin čovečiji da zbog nečega zažali. Zar je on nešto rekao, a da nije učinio, zar je kazao, a da nije izvršio?
20Gle, rečeno mi je da blagoslovim, jer je Bog blagoslovio, a ja to neću poreći.
21On nije video nikakvo vračanje protiv Jakova, niti kakve nevolje protiv Izraela. S njim je Gospod, Bog njegov, i klicanje caru u njemu se čuje.
22Bog ga izvodi iz Egipta. Brz je kao divlji bik.
23Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog gatanja protiv Izraela. U to će se vreme o Jakovu i o Izraelu reći: ‘Šta je to Bog učinio!’
24Gle, narod će ustati kao lav, kao lav će se podići. Neće leći dok plen ne pojede, i krv pobijenih prosuće.”
25Na to Valak reče Valamu: „Ako već ne možeš da ga prokuneš, nemoj ni da ga blagosiljaš.”
26A Valam odgovori Valaku: „Zar ti nisam rekao: ‘Učiniću sve što Gospod kaže’?”
27Tada Valak reče Valamu: „Hodi, molim te, da te odvedem na još jedno mesto. Možda će biti ispravno u očima Božjim da mi ga odande prokuneš.”
28Onda je Valak odveo Valama na vrh Fegora, koji gleda prema Gesimonu.
29Tada Valam reče Valaku: „Podigni mi ovde sedam oltara i pripremi mi ovde sedam junaca i sedam ovnova.”
30I Valak je učinio kao što je Valam rekao i prineo je po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.