Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
22
1Posle toga Izraelovi sinovi pošli su dalje i ulogorili se u pustim ravnicama Moava, preko Jordana, prema Jerihonu.
2A Valak, Seforov sin, video je sve što je Izrael učinio Amorejima.
3I Moav se veoma uplašio tog naroda, jer ga je bilo mnogo; i počeo je da oseća veliki strah od Izraelovih sinova.
4Zato je Moav rekao madijanskim starešinama: „Sada će ovaj zbor pojesti sve što je oko nas kao što bik popase travu u polju.” A Valak, Seforov sin, bio je u ono vreme moavski car.
5On je poslao glasnike Valamu, Veorovom sinu, u Fetoru, koja je na reci, u zemlji sinova njegovog naroda, da ga pozovu i da mu kažu: „Gle, neki je narod izašao iz Egipta. Evo, prekrio je zemlju dokle pogled seže i naselio se ispred mene.
6Zato te sad molim, dođi i prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene. Možda ću moći da ih savladam i isteram iz zemlje. Jer ja dobro znam da je blagoslovljen onaj koga ti blagosloviš, a proklet onaj koga ti prokuneš.”
7Tako su moavske i madijanske starešine otišle, noseći darove za gatanje. I došli su kod Valama i preneli mu Valakove reči.
8Na to im je on rekao: „Ostanite ovde ovu noć, a ja ću vam odgovoriti kako mi Gospod kaže.” Tako su moavski knezovi ostali kod Valama.
9Tada je Bog došao k Valamu i upitao ga: „Ko su ovi ljudi s tobom?”
10Valam odgovori Bogu: „Valak, Seforov sin, moavski car, poslao ih je k meni da mi kažu:
11‘Gle, narod je izašao iz Egipta i prekrio zemlju dokle pogled seže. Dođi sada i prokuni mi ga. Možda ću moći da se borim protiv njega i da ga isteram’.”
12Ali Bog reče Valamu: „Ne idi s njima. Ne proklinji taj narod, jer je blagoslovljen.”
13Ujutru je Valam ustao i rekao Valakovim knezovima: „Idite u svoju zemlju, jer mi ne da Gospod da idem s vama.”
14Moavski knezovi su ustali, došli k Valaku i rekli: „Valam nije hteo da pođe s nama.”
15Ali Valak je opet poslao druge knezove, brojnije i poštovanije od prvih.
16Oni su došli kod Valama i rekli mu: „Ovako je rekao Valak, Seforov sin: ‘Molim te, nemoj oklevati da dođeš k meni.
17Ja ću ti iskazati veliku čast i učiniću sve što mi kažeš. Zato dođi, molim te, i prokuni mi ovaj narod’.”
18A Valam odgovori Valakovim slugama: „Da mi Valak da svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao da prestupim naredbu Gospoda, svog Boga, ne bih mogao učiniti ništa, ni malo ni veliko.
19Ali vas molim, ostanite i vi ovde ovu noć da vidim šta će mi Gospod još reći.”
20Tada je Bog noću došao k Valamu i rekao mu: „Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani i idi s njima. Ali govori samo ono što ti ja kažem.”
21Ujutru je Valam ustao, osedlao svoju magaricu i pošao s moavskim knezovima.
22A Bog se žestoko razgnevio zato što je on pošao. I Gospodnji anđeo je stao na put da mu se suprotstavi. A on je jahao na svojoj magarici i s njim su bila dvojica njegovih slugu.
23Kad je magarica ugledala Gospodnjeg anđela kako stoji na putu s mačem u ruci, htela je da skrene s puta i uđe u polje. Tada je Valam počeo da tuče magaricu kako bi je vratio na put.
24A Gospodnji anđeo je i dalje stajao na uskom putu između vinograda, gde je s obe strane bio kameni zid.
25Magarica je videla Gospodnjeg anđela i počela je da se pribija uza zid, pa je i Valamovu nogu pritisnula uza zid. A on ju je opet počeo tući.
26Tada je Gospodnji anđeo opet pošao napred i stao na usko mesto gde nije moglo da se skrene ni desno ni levo.
27Kad je magarica ugledala Gospodnjeg anđela, legla je pod Valamom. A Valam se razgnevio i opet počeo da je tuče štapom.
28Na kraju je Gospod otvorio usta magarici i ona je rekla Valamu: „Šta sam ti učinila da me već treći put tučeš?”
29Na to je Valam odgovorio magarici: „Zato što mi prkosiš. Da imam mač u ruci, sad bih te ubio!”
30A magarica je rekla Valamu: „Nisam li ja tvoja magarica na kojoj jašeš celog svog života sve do danas? Da li sam ti ikada tako nešto učinila?” Na to je on rekao: „Nisi!”
31Tada je Gospod otvorio oči Valamu tako da je on ugledao Gospodnjeg anđela kako stoji na putu s mačem u ruci. I odmah se poklonio i pao ničice.
32Gospodnji anđeo mu reče: „Zašto si tri puta tukao svoju magaricu? Evo, ja sam izašao da ti se suprotstavim, jer ti srljaš svojim putem protiv moje volje.
33A magarica me je videla i htela je da se skloni ispred mene sva tri puta. Zamisli da se nije sklonila ispred mene! Tebe bih dosad već ubio, a njoj bih poštedeo život.”
34Tada Valam reče Gospodnjem anđelu: „Zgrešio sam, jer nisam znao da ti stojiš na putu preda mnom. A sada, ako je to zlo u tvojim očima, pusti me da se vratim.”
35Ali Gospodnji anđeo je rekao Valamu: „Idi s tim ljudima, ali govori samo ono što ti ja kažem.” I Valam je pošao dalje s Valakovim knezovima.
36Kad je Valak čuo da je Valam stigao, odmah mu je izašao u susret u moavski grad, koji je na obali Arnona, na granici njegovog područja.
37Tada Valak reče Valamu: „Zar nisam slao po tebe i zvao te? Zašto mi nisi došao? Zar zaista misliš da ne mogu da ti iskažem čast?”
38A Valam odgovori Valaku: „Evo, došao sam k tebi. Da li ću uopšte moći da kažem nešto? Šta mi Bog stavi u usta, to ću govoriti.”
39I Valam je otišao s Valakom i došli su u Kirijat-Uzot.
40Valak je žrtvovao krupnu i sitnu stoku i od toga je poslao Valamu i knezovima koji su bili s njim.
41A ujutru je Valak uzeo Valama i odveo ga u Vamot-Val da odande vidi ceo narod.