Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
22
1David je ispevao Gospodu ovu pesmu u vreme kada ga je Gospod izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz Saulove ruke.
2On je rekao: „Gospod je stena moja, tvrđava moja i izbavitelj moj.
3Bog je stena moja. On je utočište moje, štit moj i rog spasenja moga, visoko utočište moje, zaklon moj, Spasitelj moj koji me od nasilja izbavlja.
4Prizvaću Gospoda, koji je dostojan hvale, i izbavljen ću biti od neprijatelja svojih.
5Pobesneli talasi smrti opkolili su me, bujice pokvarenih ljudi plašile su me.
6Uža groba okružila su me, zamke smrti su preda mnom.
7U nevolji svojoj prizivao sam Gospoda, vapio sam Bogu svome. Iz hrama svoga on je čuo glas moj, vapaj moj došao je do ušiju njegovih.
8Zemlja se zatresla i uzdrmala, temelji su se nebeski pokrenuli, zatresli su se, jer se on razgnevio,
9Dim je krenuo iz nozdrva njegovih, i oganj što proždire iz usta njegovih, užareno ugljevlje izbijalo je od njega.
10Savio je nebesa i sišao, tamni su oblaci bili pod nogama njegovim.
11Seo je na heruvima i doleteo, pokazao se na krilima anđela.
12Tamu je podigao oko sebe kao šator, crne, kišne oblake.
13Od sevanja munja pred njim plamtelo je užareno ugljevlje.
14Zagrmeo je Gospod s neba, Svevišnji je pustio glas svoj.
15Slao je strele, da bi ih rasejao, munje da bi ih u pometnju bacio.
16Pokazalo se morsko dno, otkrili su se temelji tla zemaljskoga od pretnje Gospodnje, od silnog daha nozdrva njegovih.
17Tada je on pružio ruku s visine, uhvatio me je, i izvukao iz vode duboke.
18Izbavio me je od mog silnog neprijatelja, od onih što me mrze, jer su jači bili od mene.
19Ustajali su na mene u dan nevolje moje, ali me je Gospod podržao.
20Izveo me je na čistinu, izbavio me je, jer sam mu drag.
21Prema pravednosti mojoj Gospod me nagrađuje, prema čistoći ruku mojih on mi uzvraća.
22Jer sam se držao puteva Gospodnjih, i nisam se odmetnuo od Boga svoga.
23Jer su svi zakoni njegovi preda mnom, i od odredaba njegovih ne odstupam.
24Čist sam pred njim, i pazim da prestup ne učinim.
25A Gospod neka mi uzvrati prema pravednosti mojoj, prema čistoći mojoj pred očima njegovim.
26S onim ko je veran postupaš verno, i s pravednim pravedno,
27s onim ko je čist postupaš čisto, a onoga ko je pokvaren nadmudruješ.
28Ljude ponizne ti spasavaš, ali na ohole gledaju oči tvoje da bi ih ponizio.
29Jer si ti svetiljka moja, Gospode. Gospod tamu moju rasvetljava.
30Jer s tobom mogu i na četu razbojnika udariti, Bogom svojim mogu se i na bedeme popeti.
31Savršen je put Božji, reč je Gospodnja čista. On je štit svima koji kod njega utočište traže.
32Jer ko je Bog osim Gospoda? I ko je stena osim Boga našeg?
33Bog je jako utvrđenje moje, savršenim čini put moj,
34jer mi daje noge kao u košute, i postavlja me da stojim na visokim mestima.
35Ruke moje uči ratovanju, mišice moje natežu luk bakarni.
36Ti mi daješ svoj štit spasenja, poniznost me tvoja velikim čini.
37Ti krčiš put koracima mojim, i gležnjevi moji ne posrću.
38Gonim neprijatelje svoje i uništavam ih, i ne vraćam se dok ih ne istrebim.
39Zatirem ih i razbijam ih da ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
40Snagom me za boj opasuješ, obaraš preda mnom one koji na mene ustaju,
41neprijatelje moje preda mnom u beg teraš. Satirem one koji me silno mrze.
42Za pomoć oni vape, ali spasitelja nema, Gospodu oni vape, ali ih on ne uslišava.
43Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato ulično gazim ih, i izgaziću ih.
44Ti me izbavljaš od prigovaranja naroda moga, kao poglavara nad narodima, štitiš me. Narod koji nisam poznavao služi mi.
45Tuđinci pokorno k meni dolaze, pokorno me slušaju.
46Tuđinci gube snagu, drhteći izlaze iza bedema svojih.
47Živ je Gospod, neka je blagoslovljen on, Stena moja, neka je uzvišen Bog, stena spasenja moga!
48Bog daje mi osvetu, i narode mi pokorava,
49izbavlja me od neprijatelja mojih. Podižeš me iznad svih koji na mene ustaju, od nasilnika izbavljaš me.
50Zato te hvalim među narodima, Gospode, pesmom slavim ime tvoje,
51tebe koji velike pobede daješ caru svome, i milost pokazuješ pomazaniku svome, Davidu i potomstvu njegovom doveka.”