Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
21
1Jednom je u Davidovim danima tri godine uzastopno vladala glad. David se obratio Gospodu za savet, a Gospod mu je rekao: „Na Saulu i na njegovom domu leži krivica za krv zbog Gavaonjana koje je pobio.”
2Tada je car pozvao Gavaonjane i razgovarao s njima. (Gavaonjani nisu bili Izraelci, nego ostatak Amoreja. Premda su im se Izraelovi sinovi obavezali zakletvom, Saul je hteo da ih pobije u svojoj revnosti za Izraelove i Judine sinove.)
3Zato je David rekao Gavaonjanima: „Šta da učinim za vas? Čime da očistim taj greh da biste blagoslovili Gospodnje nasledstvo?”
4Gavaonjani su mu odgovorili: „Ne tražimo ni srebra ni zlata od Saula i njegovog doma, niti imamo pravo da pogubimo bilo koga u Izraelu.” David je na to rekao: „Učiniću za vas šta god tražite.”
5A oni su rekli caru: „Pošto nas je taj čovek uništavao i smišljao kako da nas istrebi, da nas ne bude nigde na Izraelovom području,
6neka nam se preda sedam njegovih sinova da javno izložimo njihova tela pred Gospodom u Saulovoj Gavaji, gradu Gospodnjeg izabranika.” Tada je car rekao: „Predaću vam ih.”
7Ali car se smilovao Mefivosteju, sinu Jonatana, Saulovog sina. David je to učinio zbog zakletve kojom su se on i Jonatan, Saulov sin, jedan drugome zakleli pred Gospodom.
8Tako je car uzeo dva sina koja je Resfa, Ajina kći, rodila Saulu, to jest Armonija i Mefivosteja, i još pet sinova koje je Mihala, Saulova kći, rodila Adrilu, sinu Varzelaja iz Avel-Meola.
9Zatim ih je predao u ruke Gavaonjanima koji su javno izložili njihova tela na gori pred Gospodom. Tako su sva sedmorica zajedno ubijena. Bili su pogubljeni prvih dana žetve, na početku žetve ječma.
10Resfa, Ajina kći, uzela je kostret i prostrla je sebi na stenu, i ostala tu od početka žetve pa dok kiša s neba nije pala na njih. Pazila je da se danju ptice nebeske ne spuste na njih i da im se noću zveri poljske ne približe.
11Posle nekog vremena javili su Davidu šta je učinila Resfa, Ajina kći, Saulova inoča.
12David je otišao i od stanovnika Javisa u Galadu, uzeo Saulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana koje su krišom odneli s trga u Vet-Sanu, gde su ih Filisteji obesili onog dana kad su porazili Saula na Gelvuji.
13Zatim je odneo odatle Saulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana, a pokupili su i kosti onih ljudi koji su bili javno izloženi.
14Zatim su sahranili Saulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana u Sili u Venijaminovoj zemlji, u grobu Kisa, Saulovog oca, i tako su izvršili sve što im je car zapovedio. Posle toga, Bog je uslišio njihove usrdne molitve za zemlju.
15Filisteji su opet zaratili s Izraelom, tako da je David otišao sa svojim slugama da se bori protiv Filisteja. Na kraju se David umorio.
16Jesvi-Venov, jedan od Refaima, čije je bakarno koplje bilo teško trista sikala i koji je imao pripasan novi mač, hteo je da ubije Davida.
17Ali Avisaj, Serujin sin, priskočio je Davidu u pomoć, udario Filistejina i ubio ga. Tada su se Davidovi ljudi zakleli Davidu: „Više nećeš ići s nama u boj, da ne bi ugasio Izraelovu svetiljku!”
18Posle toga, opet je izbio rat s Filistejima u Govu. Tada je Sivehaj iz Husa ubio Safa, jednog od Refaima.
19Kada je opet izbio rat s Filistejima u Govu, Elhanan, sin Jare-Oregima iz Vitlejema, ubio je Golijata iz Gata, čije je koplje imalo dršku kao tkalačko vratilo.
20Onda je opet izbio rat u Gatu, gde je bio jedan ogroman čovek, koji je imao šest prstiju na svakoj ruci i na svakoj nozi, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio jedan od Refaima.
21Kad je počeo da se ruga Izraelu, ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Simeja.
22Ta četvorica bili su Refaimi iz Gata, a poginuli su od Davidove ruke i od ruku njegovih slugu.