Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
19
1Joavu su javili: „Eno, car plače i tuguje za Avesalomom.”
2Tako se tog dana pobeda pretvorila u žalost u celom narodu, jer je tog dana narod čuo da car žali za svojim sinom.
3Ljudi su tog dana kradom ulazili u grad, kao što kradom idu oni koji se stide jer su pobegli iz boja.
4Car je pokrio svoje lice i na sav glas jadikovao: „Avesalome, sine moj! Avesalome, sine moj, sine moj!”
5Na kraju je Joav došao kod cara u kuću i rekao mu: „Danas si posramio sve svoje sluge, one koji su danas izbavili tvoju dušu i dušu tvojih sinova i tvojih kćeri, dušu tvojih žena i dušu tvojih inoča,
6jer voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si pokazao da ti ništa ne znače ni zapovednici ni sluge. Jer sada znam da bi ti bilo drago da je Avesalom živ, a da smo svi mi izginuli.
7Zato sada ustani i izađi pa uteši srce svojih slugu, jer ako ne izađeš, kunem ti se Gospodom, nijedan čovek neće ostati noćas s tobom. To će ti biti gore nego sva zla koja su te snašla od mladosti tvoje pa do danas.”
8Tada je car ustao i seo kod gradskih vrata. U celom narodu se čulo da car sedi na vratima. Tada je ceo narod došao pred cara. Izraelci su bili pobegli svojim kućama.
9Ceo narod po svim Izraelovim plemenima počeo je da se prepire i da govori: „Car nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku Filisteja, a sada je zbog Avesaloma morao da pobegne iz zemlje.
10Avesalom, kog smo pomazali da nam bude car, poginuo je u boju. Zašto onda ništa ne preduzmete da vratite cara?”
11Car David je poručio sveštenicima Sadoku i Avijataru: „Ovako kažite Judinim starešinama: ‘Zašto da vi budete poslednji koji će vratiti cara u njegov dvor, kad je ono što se govori po celom Izraelu došlo do cara u njegov dom?
12Vi ste moja braća, vi ste moja kost i moje meso. Zašto da budete poslednji koji će vratiti cara?’
13Amasi kažite: ‘Zar nisi ti moja kost i moje meso? Neka mi Bog učini tako i neka me još teže kazni ako ti ne budeš vojni zapovednik umesto Joava dokle god si živ’.”
14Srca svih Judinih ljudi jednodušno su se priklonila caru pa su mu poručili: „Vrati se sa svim svojim slugama!”
15Tako je car krenuo nazad i došao do Jordana. Judini ljudi stigli su u Galgal u susret caru da ga prevedu preko Jordana.
16Simej, sin Gire iz Venijaminovog plemena, iz Vaurima, požurio je da pođe s Judinim ljudima u susret caru Davidu.
17S njim je bilo hiljadu ljudi iz Venijaminovog plemena. (S njim je bio i Siva, sluga iz Saulovog doma, sa svojih petnaest sinova i dvadeset slugu. Oni su uspeli da dođu do Jordana pred cara.
18Siva je prešao preko prelaza na Jordanu da pomogne carevom domu da svi pređu reku i da učini šta god bude careva volja.) Simej, Girin sin, pao je ničice pred cara kada je car hteo da pređe Jordan,
19pa je rekao caru: „Neka mi moj gospodar ne uzme za greh i neka se ne obazire na zlo koje je učinio tvoj sluga onog dana kada je moj gospodar, car, otišao iz Jerusalima. Neka to car ne prima k srcu.
20Jer tvoj sluga zna da je zgrešio. Zato sam danas prvi pošao iz celog Josifovog doma u susret svom gospodaru, caru.”
21Tada Avisaj, Serujin sin, reče: „Zar Simej ne zaslužuje smrt zato što je proklinjao Gospodnjeg pomazanika?”
22Ali David reče: „Šta vi imate s tim, sinovi Serujini, pa mi se danas protivite? Zar da se danas neko pogubi u Izraelu? Zar ja ne znam da sam danas opet car nad Izraelom?”
23Tada Car reče Simeju: „Nećeš poginuti.” I car mu se zakleo.
24Mefivostej, unuk Saulov, došao je u susret caru. On nije održavao urednim svoje noge ni svoju bradu niti je prao svoje haljine od onog dana kada je car otišao, pa sve do dana kad se vratio u miru.
25Kada je došao u Jerusalim u susret caru, car ga je upitao: „Zašto nisi pošao sa mnom, Mefivosteje?”
26A on je odgovorio: „Gospodaru moj, caru, moj sluga me je prevario. Ja, tvoj sluga, rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magaricu da je uzjašem i pođem s carem’, jer je tvoj sluga hrom.
27Ali on je oklevetao tvog slugu pred mojim gospodarem, carem. Ali je moj gospodar, car, kao anđeo Božji. Zato čini šta hoćeš.
28Jer ceo dom mog oca nije zaslužio ništa drugo nego da ga moj gospodar, car, pobije, a ti si ipak postavio svog slugu s onima koji jedu za tvojim stolom. Kako bih onda imao pravo da se žalim caru?”
29A car mu reče: „Čemu još tvoje reči? Kažem ti, ti i Siva podelite zemlju.”
30Tada je Mefivostej rekao caru: „Neka uzme sve, samo neka se moj gospodar, car, vratio s mirom u svoj dom.”
31Varzelaj iz Galada došao je iz Rogelima da bi s carem pošao na Jordan i ispratio ga do Jordana.
32Varzelaj je bio veoma star čovek. Imao je osamdeset godina. Pošto je bio veoma bogat, snabdevao je cara hranom dok je car boravio u Mahanaimu.
33Car je rekao Varzelaju: „Pođi sa mnom u Jerusalim, i ja ću se brinuti o tebi.”
34Ali Varzelaj je rekao caru: „Koliko mi je još godina života ostalo da bih išao s carem u Jerusalim?
35Imam osamdeset godina. Mogu li da razaberem šta je dobro, a šta zlo? Može li tvoj sluga osetiti ukus onoga što jede i pije? Mogu li još slušati glas pevača i pevačica? Zašto da onda tvoj sluga bude na teretu mom gospodaru, caru?
36Tvoj sluga može otpratiti cara samo mali deo puta do Jordana. Zašto bi mi car uzvratio takvom nagradom?
37Molim te, dopusti svom sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu, kod groba svog oca i svoje majke. Ali evo tvog sluge Himama, pa neka on pođe s mojim gospodarem, carem. Učini mu ono što je dobro u tvojim očima.”
38Tada je car rekao: „Himam će poći sa mnom i ja ću mu učiniti šta god želiš. Šta god zatražiš od mene, sve ću ti učiniti.”
39Tada je ceo narod prešao Jordan, a i car je prešao. Car je onda poljubio Varzelaja i blagoslovio ga, i on se vratio u svoje mesto.
40Kada je car prešao reku na putu za Galgal, s njim je bio i Himam, ceo Judin narod i polovina Izraelovog naroda. Tako su s carem prešli reku.
41Svi Izraelci dolazili su pred cara i govorili mu: „Zašto su te naša braća, Judini ljudi, kradom odveli? Zašto su cara i njegov dom i sve Davidove ljude s njim preveli preko Jordana?”
42Tada su svi Judini ljudi odgovorili Izraelovim ljudima: „Zato što je car u bliskom srodstvu s nama. Zašto se vi ljutite zbog toga? Da li smo jeli na carev trošak? Da li smo dobili neki dar?”
43Ali Izraelovi ljudi su odgovorili Judinim ljudima: „Mi imamo deset puta više prava na cara, pa tako i na Davida imamo više prava nego vi. Zašto ste nas onda prezreli? Zar ne treba mi da budemo prvi koji će vratiti cara?” Ali reči Judinih ljudi bile su oštrije od reči Izraelovih ljudi.