Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
18
1David je prebrojao narod koji je bio s njim i postavio nad njima poglavare nad hiljadama i poglavare nad stotinama.
2Zatim je David jednu trećinu stavio pod Joavovo zapovedništvo, jednu trećinu pod zapovedništvo Avisaja, Serujinog sina, Joavovog brata, a jednu trećinu pod zapovedništvo Itaja iz Gata. Onda je car rekao svojim ljudima: „I ja ću poći s vama!”
3A oni su rekli: „Ti ne smeš ići! Jer ako mi i pobegnemo, oni neće mariti za to. Čak i ako polovina nas izgine, oni neće mariti za to. Ali ti vrediš kao nas deset hiljada. Bilo bi bolje da nam pomažeš iz grada.”
4A car im reče: „Učiniću sve što mislite da je dobro.” Tako je car stajao kod gradskih vrata, a sva vojska izlazila je po svojim stotinama i po svojim hiljadama.
5Car je zapovedio Joavu, Avisaju i Itaju: „Čuvajte mi sina Avesaloma.” Ceo narod je čuo šta je car zapovedio svim zapovednicima za Avesaloma.
6Tako je vojska izašla u polje u susret Izraelu i boj se zametnuo u Jefremovoj šumi.
7Na kraju je izraelska vojska doživela poraz od Davidovih slugu i tog dana je poginulo mnogo ljudi - dvadeset hiljada.
8Boj se proširio po celom tom području. Tog dana šuma je progutala više ljudi nego mač.
9Na kraju je i sam Avesalom naišao na Davidove sluge. Avesalom je jahao na mazgi, i kad je mazga došla pod jedno veliko razgranato drvo, on je glavom zapeo za grane i ostao da visi između neba i zemlje, dok je mazga koju je jahao otišla dalje.
10To je video jedan čovek, pa je javio Joavu: „Video sam Avesaloma kako visi o jednom velikom drvetu.”
11Tada Joav reče čoveku koji mu je to javio: „Zašto ga nisi ubio čim si ga video? Tada bih bio dužan da ti dam deset srebrnika i jedan pojas.”
12Ali čovek reče Joavu: „Kad bi mi izbrojao i hiljadu srebrnika i dao mi ih u ruke, ne bih podigao ruku na carevog sina. Jer smo svojim ušima čuli da je car tebi, Avisaju i Itaju zapovedio: ‘Svi mi pazite sina Avesaloma.’
13Da sam postupio kao izdajnik i pogubio njegovu dušu, to se ne bi moglo sakriti od cara, a ti bi se držao po strani.”
14A Joav reče: „Neću ja ovde dangubiti s tobom!” Zatim je uzeo tri strele i odapeo ih Avesalomu u srce, dok je on još bio živ među granama velikog drveta.
15Tada je prišlo deset Joavovih slugu koji su mu nosili oružje, i oni su navalili na Avesaloma i ubili ga.
16Tada je Joav zatrubio u rog i ljudi su prestali da gone Izrael, jer je Joav zaustavio ljude.
17Zatim su uzeli Avesaloma, bacili ga u veliku jamu usred šume i nabacali na njega veliku gomilu kamenja. Svi Izraelci su se razbežali u svoje kuće.
18Dok je bio živ, Avesalom je sebi podigao jedan stub u Carevoj dolini, jer je rekao: „Nemam sina koji bi sačuvao spomen na moje ime.” Tako je taj stub nazvao svojim imenom i sve do današnjeg dana on se zove Avesalomov spomenik.
19Ahimas, Sadokov sin, rekao je Joavu: „Molim te, dopusti mi da otrčim i javim ovo caru, jer mu je Gospod udelio pravdu i izbavio ga iz ruku njegovih neprijatelja.”
20Ali Joav mu reče: „Nemoj danas da nosiš nikakvu vest. Odnećeš je neki drugi dan. Danas nemoj nositi nikakvu vest, jer je poginuo carev sin.”
21Tada Joav reče jednom Hušaninu: „Idi i javi caru šta si video.” Hušanin se pokloni Joavu i otrča.
22Ahimas, Sadokov sin, još jednom zamoli Joava: „Molim te, pusti me da i ja otrčim za Hušaninom, pa neka bude šta bude.” Ali Joav mu odgovori: „Zašto bi ti, sine, trčao kad nemaš šta da javiš?”
23Ali on reče: „Dopusti mi da idem, pa neka bude šta bude.” Tada mu on reče: „Idi, trči!” Ahimas je otrčao putem kroz Jordansku dolinu i pretekao onog Hušanina.
24David je upravo sedeo između dvoje gradskih vrata. Stražar se popeo na zid, na krov iznad vrata. Kada je podigao oči i pogledao, video je jednog čoveka kako trči.
25Stražar je povikao i javio to caru, a car je rekao: „Ako je sam, znači da donosi neku vest.” Čovek se sve više približavao.
26Tada je stražar ugledao još jednog čoveka kako trči. Stražar je povikao vrataru: „Gle, trči još jedan čovek!” A car reče: „I to je glasnik.”
27Stražar reče: „Prvi trči kao Ahimas, Sadokov sin.” A car reče: „On je dobar čovek i sigurno nosi dobru vest.”
28Kad se približio, Ahimas povika caru: „Sve je u redu!” Tada se licem do zemlje pokloni pred carem. Zatim nastavi: „Neka je blagoslovljen Gospod, tvoj Bog, koji je mom gospodaru, caru, predao ljude koji su podigli svoju ruku na njega!”
29Ali car upita: „Je li dobro moj sin Avesalom?” A Ahimas odgovori: „Video sam veliko komešanje kada je Joav poslao carevog slugu i mene, tvog slugu, ali ne znam šta je bilo.”
30Car mu tada reče: „Odstupi i stani ovde.” On je odstupio i stao na to mesto.
31Tada je stigao i onaj Hušanin pa je rekao: „Neka moj gospodar, car, primi vest jer ti je danas Gospod udelio pravdu i izbavio te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.”
32Car je upitao Hušanina: „Je li dobro moj sin Avesalom?” A Hušanin je odgovorio: „Neka svi neprijatelji mog gospodara, cara, i svi koji ustanu na tebe u zloj nameri prođu kao taj mladić!”
33Tada se car, sav potresen, popeo u gornju sobu iznad gradskih vrata i zaplakao. Dok je išao, ovako je govorio: „Avesalome, sine moj! Sine moj, sine moj, Avesalome! Da sam barem ja umro umesto tebe, Avesalome, sine moj, sine moj!”