Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
9
1Tada Gospod reče Mojsiju: „Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako kaže Gospod, Bog Jevreja: ‘Pusti moj narod da ide da mi služi.
2Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao,
3evo, Gospodnja će ruka doći na tvoju stoku u polju. Konje, magarce, kamile, goveda i ovce zadesiće velika nesreća.
4A Gospod će napraviti razliku između izraelske stoke i egipatske stoke, tako da ništa što pripada Izraelovim sinovima neće uginuti’.”
5Osim toga, Gospod je odredio i vreme, rekavši: „Sutra će Gospod to učiniti u zemlji.”
6Gospod je sutradan to i učinio. Sva egipatska stoka je uginula, a od stoke Izraelovih sinova ništa nije uginulo.
7Tada je faraon poslao svoje sluge da to izvide, i gle, od izraelske stoke nije uginulo baš ništa. Međutim, faraonovo srce je ostalo tvrdokorno, i on nije pustio narod da ide.
8Posle toga Gospod reče Mojsiju i Aronu: „Uzmite po pregršt čađi iz peći za cigle, i neka je Mojsije pred faraonom baci prema nebu.
9I od toga će nastati prah po celoj egipatskoj zemlji, i od njega će izaći čirevi i plikovi po ljudima, i po životinjama u celoj egipatskoj zemlji.”
10Tako su oni uzeli čađi iz peći za cigle i stali pred faraona. I Mojsije je bacio čađ prema nebu i od nje su izašli čirevi i plikovi po ljudima i po životinjama.
11A sveštenici koji se bave magijom nisu mogli da se pojave pred Mojsijem zbog čireva, jer su čirevi izašli i po sveštenicima koji se bave magijom i po svim Egipćanima.
12Ali Gospod je pustio da faraonu otvrdne srce i on ih nije poslušao, kao što je Gospod i rekao Mojsiju.
13Gospod zatim reče Mojsiju: „Ustani rano ujutru, stani pred faraona i reci mu: ‘Ovako kaže Gospod, Bog Jevreja: ‘Pusti moj narod da ide da mi služi.
14Jer ovog puta šaljem sve svoje udarce na tebe, na tvoje sluge i na tvoj narod, da bi znao da na celoj zemlji niko nije kao ja.
15Jer sam do sada već mogao da ispružim svoju ruku i da tebe i tvoj narod udarim pomorom, tako da te nestane sa zemlje.
16Ali sam te ostavio da živiš da ti pokažem svoju moć i da se moje ime objavi po celoj zemlji.
17Hoćeš li se i dalje ponašati oholo prema mom narodu, ne puštajući ga da ide?
18Evo, sutra u ovo doba pustiću veoma velik gràd, kakvog nije bilo u Egiptu od dana kad je postao pa do danas.
19A sada pošalji svoje sluge da sklone svu tvoju stoku i sve tvoje što je u polju. Jer će svi ljudi i sve životinje što se nađu u polju i ne sklone se u kuću izginuti kad na njih padne gràd.
20Sve faraonove sluge koje su se uplašile Gospodnje reči sklonile su svoje sluge i svoju stoku u kuće,
21a oni koji nisu uzeli k srcu Gospodnju reč i nisu se obazirali na nju ostavili su svoje sluge i svoju stoku u polju.
22Gospod reče Mojsiju: „Ispruži ruku prema nebu da udari gràd na svu egipatsku zemlju, na ljude i na životinje i na sve poljsko bilje u egipatskoj zemlji.”
23Mojsije je ispružio svoj štap prema nebu, a Gospod je poslao gromove i gràd, i vatra se spustila na zemlju. Gospod je učinio da gràd pada na egipatsku zemlju.
24Tako je padao gràd, i munje su sevale. Tako velikog gràda nije bilo u celoj egipatskoj zemlji otkako je u njoj naroda.
25Gràd je padao po celoj egipatskoj zemlji i pobio je sve što je bilo u polju, od čoveka do životinje, i uništio je sve poljsko bilje i polomio sve drveće u polju.
26Samo u zemlji Gesemu, gde su bili Izraelovi sinovi, nije bilo gràda.
27Na kraju je faraon poslao po Mojsija i Arona, pa im je rekao: „Ovog puta sam zgrešio. Gospod je pravedan, a ja i moj narod nismo u pravu.
28Molite se Gospodu Bogu da prestanu gromovi i gràd koje je poslao, pa ću vas pustiti da idete. Više nećete morati da ostanete ovde.”
29A Mojsije mu reče: „Čim izađem iz gràda u molitvi ću raširiti ruke svoje prema Gospodu. Gromovi će prestati i gràda više neće biti, da spoznaš da zemlja pripada Gospodu.
30Ali znam da se ti i tvoje sluge ni tada nećete bojati Gospoda Boga.”
31I tako su lan i ječam propali jer je ječam bio u klasu, a lan je bio u cvatu.
32A pšenica i krupnik nisu propali, jer sazrevaju kasnije.
33Mojsije je otišao od faraona izvan gràda i u molitvi raširio ruke prema Gospodu. Tada su gromovi i gràd prestali i kiša više nije padala na zemlju.
34Kad je faraon video da su kiša, gràd i gromovi prestali, opet je počeo da čini greh i srce mu je opet otvrdlo, i njemu i njegovim slugama.
35Faraonovo srce je i dalje bilo tvrdokorno i on nije pustio Izraelove sinove, kao što je Gospod i rekao preko Mojsija.