Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
8
1Tada Gospod reče Mojsiju: „Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako kaže Gospod: „Pusti moj narod da ide da mi služi.
2Ako i dalje ne budeš hteo da ih pustiš, evo, na svu tvoju zemlju pustiću žabe.
3I Nil će vrveti od žaba koje će izaći i ući u tvoju kuću, u tvoju spavaću sobu, na tvoju postelju, u kuće tvojih slugu i tvog naroda, u tvoje peći i u tvoje posude.
4Na tebe i na tvoj narod i na sve tvoje sluge doći će žabe’.”
5Zatim Gospod reče Mojsiju: „Reci Aronu: ‘Ispruži ruku sa svojim štapom iznad reka, kanala Nila i močvara i učini da žabe izađu na egipatsku zemlju’.”
6Tada je Aron ispružio ruku nad egipatskim vodama, i žabe su počele da izlaze i prekrile su egipatsku zemlju.
7Ali sveštenici koji se bave magijom učinili su to isto svojim tajnim umećima. Učinili su da žabe izađu na egipatsku zemlju.
8Tada je Faraon pozvao Mojsija i Arona i rekao im je: „Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od mog naroda, pa ću pustiti vaš narod da ide da prinese žrtvu Gospodu.”
9A Mojsije na to reče faraonu: „Tebi prepuštam čast da mi kažeš kada hoćeš da se molim za tebe, za tvoje sluge i za tvoj narod da se uklone žabe od tebe i od tvojih kuća i da ostanu samo u Nilu.”
10On odgovori: „Sutra.” A Mojsije reče: „Biće kako si kazao, da znaš da niko nije kao Gospod, naš Bog.
11Žabe će otići od tebe, od tvojih kuća, od tvojih slugu i od tvog naroda. Ostaće samo u Nilu.”
12Onda su Mojsije i Aron otišli od faraona, a Mojsije je zavapio Gospodu zbog žaba koje je poslao na faraona.
13Gospod je učinio po Mojsijevoj reči i žabe su uginule po kućama, dvorištima i poljima.
14I oni su ih zgrtali na gomile, tako da je zemlja počela da zaudara.
15Kad je faraon video da je nastupilo olakšanje u zemlji, srce mu je otvrdlo i nije ih poslušao, kao što je Gospod i rekao.
16Tada Gospod reče Mojsiju: „Reci Aronu: ‘Ispruži svoj štap i udari po prahu na zemlji, i neka se pretvori u vaške po svoj egipatskoj zemlji’.”
17Oni su učinili tako. Aron je ispružio ruku sa svojim štapom i udario po prahu na zemlji i vaške su došle na ljude i na životinje. Sav prah na zemlji pretvorio se u vaške po svoj egipatskoj zemlji.
18A sveštenici koji se bave magijom pokušali su da svojim tajnim umećima naprave vaške, ali nisu uspeli. I tako su vaške došle na ljude i na životinje.
19Tada su sveštenici koji se bave magijom rekli faraonu: „Ovo je prst Božji!” Ali faraonovo srce je i dalje bilo tvrdokorno i nije ih poslušao, kao što je Gospod i rekao.
20Zatim Gospod reče Mojsiju: „Ustani rano ujutru i stani pred faraona. Evo, on će izaći na vodu, a ti mu reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pusti moj narod da ide da mi služi.
21Ako ne pustiš moj narod, evo, ja ću pustiti obade na tebe, na tvoje sluge, na tvoj narod i u tvoje kuće. Kuće Egipćana biće pune obada, pa i zemlja na kojoj su.
22Ali tog dana odvojiću zemlju Gesem u kojoj živi moj narod, da tamo ne bude nijednog obada, tako da znaš da sam ja, Gospod, usred ove zemlje.
23Napraviću razliku između mog naroda i tvog naroda. To će se čudo dogoditi sutra’.”
24I Gospod je učinio tako. Veliki rojevi obada preplavili su faraonovu kuću i kuće njegovih slugu i svu egipatsku zemlju. Obadi su uništili zemlju.
25Na kraju je faraon pozvao Mojsija i Arona i rekao im: „Idite, prinesite žrtvu svom Bogu u ovoj zemlji.”
26A Mojsije mu reče: „Ne možemo to da uradimo, jer bismo Gospodu, svom Bogu, prinosili žrtve koje su nečiste Egipćanima. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve koje su njima nečiste, zar nas oni ne bi kamenovali?
27Otići ćemo tri dana hoda u pustinju i prinećemo žrtvu Gospodu, svom Bogu, kao što nam je i rekao.”
28A faraon reče: „Pustiću vas da idete u pustinju i da prinesete žrtvu Gospodu, svom Bogu. Samo ne idite predaleko. I molite se za mene.”
29Tada Mojsije reče: „Evo, odlazim od tebe, i moliću se Gospodu, i sutra će obadi otići od faraona, od njegovih slugu i od njegovog naroda. Ali neka faraon više ne vara narod, ne puštajući ga da ide da prinese žrtve Gospodu.”
30Mojsije je posle toga otišao od faraona i pomolio se Gospodu.
31I Gospod je učinio po Mojsijevoj reči, i obadi su otišli od faraona, od njegovih slugu i od njegovog naroda. Nije ostao nijedan.
32Ali faraonu je i ovog puta srce otvrdlo i nije pustio narod da ide.