Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
4
1Mojsije reče: ,A šta ako mi ne poveruju i ne poslušaju moj glas, nego kažu: ‘Nije ti se Gospod pojavio’?”
2Tada ga Gospod upita: „Šta ti je to u ruci?” A on odgovori: „Štap.”
3On mu reče: „Baci ga na zemlju.” I on ga baci na zemlju i štap se pretvori u zmiju, a Mojsije pobeže od nje.
4Gospod zatim reče Mojsiju: „Pruži ruku i uhvati je za rep.” On pruži ruku i uhvati je, i ona postade štap u njegovoj ruci.
5Tada mu reče: „Tako će ti verovati da ti se pojavio Gospod, Bog njihovih praočeva, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.”
6Gospod mu još reče: „Stavi ruku u nedra.” On stavi ruku u nedra. Kad ju je izvadio, gle, ruka mu je bila gubava, bela kao sneg!
7Zatim mu reče: „Stavi opet ruku u nedra.” On opet stavi ruku u nedra. Kad ju je izvukao iz nedara, gle, opet je bila kao i ostalo telo!
8„Ako ti ne poveruju”, reče on, „i ne poslušaju posle prvog čuda, poverovaće posle drugog čuda.
9Ipak, ako ni posle ova dva čuda ne poveruju i ne poslušaju tvoj glas, onda zahvati vodu iz Nila i prolij je na zemlju. Voda koju uzmeš iz Nila na zemlji će se pretvoriti u krv.”
10Tada Mojsije reče Gospodu: „Oprosti, Gospode, ali ja nisam rečit čovek, nikada to nisam bio, a nisam ni sada otkako govoriš svom sluzi, jer sam sporih usta i spora jezika.”
11Na to mu Gospod reče: „Ko je dao usta čoveku, ko ga čini nemim ili gluvim, ko mu daje da vidi ili da je slep? Zar nisam to ja, Gospod?
12Zato sada idi i ja ću biti s tvojim ustima i naučiću te šta ćeš govoriti.”
13Ali on reče: „Oprosti, Gospode, ali molim te pošalji nekog drugog.”
14Tada se Gospod žestoko razgnevio na Mojsija i rekao mu: „Zar nije Levit Aron tvoj brat? Znam da je on veoma rečit. I evo, baš ti ide u susret. Kad te vidi, obradovaće se u srcu.
15Ti mu govori i stavljaj reči u njegova usta, a ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i naučiću vas šta ćete raditi.
16I on neka umesto tebe govori narodu. On će tebi služiti kao usta, a ti ćeš njemu služiti kao Bog.
17A ovaj štap uzmi u ruku da njime činiš čuda.”
18Tako je Mojsije otišao i vratio se svom tastu Jotoru i rekao mu: „Pusti me, molim te, da idem kod svoje braće u Egipat, da vidim da li su još živi.” A Jotor odgovori Mojsiju: „Idi s mirom.”
19Posle toga Gospod reče Mojsiju u Madijanu: „Idi, vrati se u Egipat, jer su pomrli svi koji su progonili tvoju dušu.”
20Tada je Mojsije uzeo svoju ženu i svoje sinove i stavio ih na magarca, pa je pošao nazad u egipatsku zemlju. A u ruku je uzeo štap Božji.
21Gospod je rekao Mojsiju: „Kad odeš i vratiš se u Egipat, gledaj da pred faraonom učiniš sva čuda koja sam stavio u tvoju ruku. A ja ću dopustiti da mu otvrdne srce, tako da neće pustiti narod da ode.
22A ti reci faraonu: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Izrael je moj sin, moj prvenac.
23Zato ti kažem: Pusti mog sina neka ide da mi služi. Ali ako ne budeš hteo da ga pustiš, ja ću ubiti tvog sina, tvog prvenca’.”
24A na putu, na prenoćištu, Gospod je došao pred njega i hteo je da ga ubije.
25Ali Sefora je uzela nož i obrezala svog sina, pa je obrezak bacila na njegove noge i rekla: „Jer si mi ti krvavi mladoženja.”
26Tada je on otišao od njega. Ona je zbog obrezanja rekla: „Krvavi mladoženja.”
27A Gospod je rekao Aronu: „Idi u pustinju u susret Mojsiju.” Tako je on otišao i sreo ga na gori Božjoj i poljubio ga.
28Mojsije je ispričao Aronu sve što mu je rekao Gospod, koji ga je i poslao, i sva čuda koja mu je zapovedio da učini.
29Zatim su Mojsije i Aron otišli i sakupili sve starešine Izraelovih sinova.
30Tada im je Aron preneo sve reči koje je Gospod rekao Mojsiju, a Mojsije je učinio čuda pred narodom.
31I narod je poverovao. Kad su čuli da je Gospod obratio pažnju na Izraelove sinove i da je video njihovu nevolju, poklonili su se i pali ničice.