Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
16
1Kasnije su otišli iz Elima i na kraju je ceo zbor Izraelovih sinova došao u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestog dana drugog meseca nakon izlaska iz egipatske zemlje.
2Ceo zbor Izraelovih sinova počeo je da gunđa u pustinji protiv Mojsija i Arona.
3Izraelovi sinovi su im govorili: „Što nismo pomrli od Gospodnje ruke u egipatskoj zemlji dok smo sedeli kod lonaca s mesom, dok smo jeli hleb koliko smo hteli, a vi ste nas doveli u ovu pustinju da ceo ovaj zbor pomorite glađu.”
4Tada je Gospod rekao Mojsiju: „Evo, učiniću da vam s nebesa pada hleb. Neka narod izlazi i neka svako sebi skupi koliko mu treba za svaki dan, da ih iskušam i da vidim hoće li živeti po mom zakonu ili neće.
5A šestog dana neka pripreme ono što budu doneli, i biće dvaput više od onog što skupe svaki dan.”
6Tako su Mojsije i Aron rekli svim Izraelovim sinovima: „Večeras ćete spoznati da je Gospod taj koji vas je izveo iz egipatske zemlje.
7A ujutru ćete videti Gospodnju slavu, jer je Gospod čuo kako gunđate protiv njega. Šta smo mi da gunđate protiv nas?”
8Mojsije još reče: „Večeras će vam Gospod dati mesa da jedete, a ujutru hleba dok se ne nasitite, jer je Gospod čuo kako gunđate protiv njega. A šta smo mi? Ne gunđate vi protiv nas, već protiv Gospoda.”
9Mojsije zatim reče Aronu: „Reci celom zboru Izraelovih sinova: ‘Pristupite pred Gospoda, jer je čuo vaše gunđanje’.”
10Kad je Aron to rekao celom zboru Izraelovih sinova, oni su se okrenuli licem prema pustinji, i gle, Gospodnja slava pojavila se u oblaku.
11Gospod reče Mojsiju:
12„Čuo sam gunđanje Izraelovih sinova. Ovako im reci: ‘Večeras ćete jesti mesa i ujutru ćete se nasititi hleba. I znaćete da sam ja Gospod, vaš Bog’.”
13Tako su uveče doletele prepelice i prekrile logor, a ujutru je svuda oko logora bila rosa.
14Kad je rosa nestala, po pustinji je ležalo nešto fino poput pahuljica, fino kao inje po zemlji.
15Kad su Izraelovi sinovi to videli, pitali su jedan drugog: „Šta je ovo?” Jer nisu znali šta je. A Mojsije im je rekao: „To je hleb koji vam Gospod daje za hranu.
16Ovo je zapovest koju vam daje Gospod: ‘Nakupite toga koliko kome treba za jelo. Uzmite omer po osobi, svaki prema broju duša koje ima u svom šatoru.’”
17Izraelovi sinovi su uradili tako. Neki su nakupili mnogo, a neki malo.
18Kad su to izmerili na omer, onaj ko je nakupio mnogo nije imao previše, a onaj ko je nakupio malo nije imao premalo. Svako je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.
19Tada im je Mojsije rekao: „Niko da ne ostavlja ništa od toga do jutra.”
20Ali oni nisu poslušali Mojsija. Neki su ostavili nešto od toga do jutra, i to se ucrvalo i usmrdelo. Zato se Mojsije razgnevio na njih.
21Tako su to sakupljali svakog jutra, koliko je kome trebalo za jelo. Kad bi sunce ogrejalo, to bi se rastopilo.
22A šestog dana nakupili su dvaput više hleba, dva omera po osobi. Svi poglavari zbora došli su i javili to Mojsiju.
23Tada im je on rekao: „Ovako je kazao Gospod. Sutra će biti praznik, sveti Šabat posvećen Gospodu. Šta želite da pečete, ispecite, i šta želite da skuvate, skuvajte, a sav višak ostavite kod sebe i čuvajte za ujutru.”
24Tako su to ostavili za ujutru, kao što je Mojsije zapovedio. I nije se usmrdelo niti su se u tome pojavili crvi.
25Tada je Mojsije rekao: „Jedite to danas, jer je danas Šabat posvećen Gospodu. Danas toga nećete naći u polju.
26Šest dana ćete to skupljati, a sedmi dan je Šabat. Tada toga neće biti.”
27Ali sedmog dana neki iz naroda izašli su da kupe, ali ništa nisu našli.
28Zato je Gospod rekao Mojsiju: „Dokle ćete odbijati da se držite mojih zapovesti i mojih zakona?
29Ne zaboravite da vam je Gospod dao Šabat. Zato vam šestog dana daje hleba za dva dana. Neka svako ostane na svom mestu. Sedmog dana niko da ne odlazi sa svog mesta.”
30I narod je držao Šabat sedmog dana.
31Izraelov dom je tu hranu nazvao „mana”. Ona je bila bela kao seme korijandera, a imala je ukus kolača od meda.
32Tada je Mojsije rekao: „Ovo je zapovest koju je dao Gospod: ‘Uzmi omer toga kao nešto što treba da se čuva iz naraštaja u naraštaj, da vaši potomci vide hleb kojim sam vas hranio u pustinji kad sam vas izveo iz egipatske zemlje’.”
33Tako Mojsije reče Aronu: „Uzmi posudu, stavi u nju omer mane i ostavi ga pred Gospodom kao nešto što treba da se čuva iz naraštaja u naraštaj.”
34Kao što je Gospod zapovedio Mojsiju, Aron je to stavio pred Svedočanstvo kao nešto što treba da se čuva.
35Izraelovi sinovi jeli su manu četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju. Manu su jeli dok nisu došli na granicu hananske zemlje.
36Omer je desetina efe.