Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
15
1Tada su Mojsije i Izraelovi sinovi zapevali ovu pesmu Gospodu i ovako su rekli: „Zapevaću Gospodu, jer se silno proslavio. Konja i konjanika u more je bacio.
2Gospod je snaga moja i sila moja, jer on je spasenje moje. On je Bog moj, njega ću hvaliti, on je Bog oca moga, njega ću uzvisivati.
3Gospod je hrabar ratnik. Gospod je ime njegovo.
4Kola faraonova i vojsku njegovu u more je bacio. Izabrani ratnici njegovi potonuli su u Crvenom moru.
5Uzburkane su ih vode prekrile, kao kamen u dubine su potonuli.
6Desnica tvoja, Gospode, ima silnu moć, desnica tvoja, o Gospode, može satrti neprijatelja.
7Silnim veličanstvom svojim obaraš one koji ustaju na tebe. Puštaš gnev svoj žestoki da ih kao strnjiku proždire.
8Dahom nozdrva tvojih vode su se sabrale, Poput zidova talasi su stajali, u srcu mora uzburkane su se vode stvrdnule.
9Neprijatelj je rekao: ‘Teraću ih! Stići ću ih! Plen ću deliti! Nasitiće ga se duša moja! Mač ću svoj izvući! Ruka će ih moja terati!’
10Dahom svojim dunuo si, more ih je pokrilo, kao olovo potonuli su u vodama silnim.
11Ko je među bogovima kao ti, o Gospode? Ko je kao ti koga silna svetost krasi? Pesmama hvale treba ti iskazivati strah, tebi koji čuda činiš.
12Desnicu si svoju podigao i zemlja ih je progutala.
13Milošću svojom vodio si narod koji si izbavio, snagom svojom vodićeš ga u sveto prebivalište svoje.
14Narodi će čuti i uznemiriće se, porođajni bolovi obuzeće stanovnike Filisteje.
15Tada će se uplašiti knezovi edomski, i zadrhtaće tirani moavski. Svi stanovnici Hanana klonuće duhom.
16Strah i trepet obuzeće ih. Skameniće se od silne mišice tvoje, dok ne prođe narod tvoj, Gospode, dok ne prođe narod koji si ti stvorio.
17Ti ćeš ga dovesti i zasaditi na gori nasledstva svog, na utvrđenom mestu koje si sebi pripremio za prebivanje, Gospode, u svetilištu, Gospode, koje su ruke tvoje utvrdile.
18Gospod će carovati doveka, u svu večnost.
19Kad su konji faraonovi, bojna kola njegova i konjanici njegovi u more ušli, Gospod je na njih vratio vode morske, a sinovi su Izraelovi prošli po suvom posred mora.”
20Tada je proročica Marija, Aronova sestra, uzela u ruke daire, i sve su joj se žene pridružile s dairama igrajući.
21Marija je muškarcima pesmom odgovarala: „Pevajte Gospodu, jer se silno proslavio. Konja i konjanika u more je bacio.”
22Kasnije je Mojsije poveo Izraelce, pa su od Crvenog mora pošli u pustinju Sur. Tri dana su putovali kroz tu pustinju, ali nisu našli vodu.
23Zatim su došli u Maru, ali tamo nisu mogli da piju vodu jer je bila gorka. Zato je to mesto i nazvano Mara.
24I narod je počeo da gunđa protiv Mojsija: „Šta ćemo piti?”
25Tada je on zavapio Gospodu. Gospod mu je pokazao jedno drvo koje je on bacio u vodu i voda je postala slatka. Tu im je Bog dao pouku i zakon i tu ih je iskušao.
26I rekao im je: „Ako budete dobro slušali glas Gospoda, svog Boga, i ako budete radili ono što je ispravno u njegovim očima i ako budete slušali njegove zapovesti i držali se svih njegovih propisa, neću pustiti na vas nijednu bolest koju sam pustio na Egipćane. Jer sam ja Gospod lekar vaš.”
27Posle su došli u Elim, gde je bilo dvanaest izvora vode i sedamdeset palmi. I ulogorili su se tamo pored vode.