Druga poslanica KorinćanimaInformacije o knjizi
12
1Moram da se hvalim. Od toga, doduše, nema koristi, ali preći ću na Gospodnje vizije i objave.
2Znam čoveka u jedinstvu s Hristom, koji je pre četrnaest godinada - da li u telu ili izvan tela, ne znam, Bog znabio odnesen do trećeg neba.
3Da, znam da je taj čovek - da li u telu ili izvan tela, ne znam, Bog zna
4bio odnesen u raj i čuo reči koje se ne smeju izreći, koje čoveku nije dozvoljeno da govori.
5Takvim ću se čovekom hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim svojim slabostima.
6Jer ako bih ikad poželeo da se hvalim, ne bih bio nerazuman, jer bih govorio istinu. Ali se uzdržavam od toga, da ne bi neko mislio o meni više od onoga što od mene vidi ili čuje,
7zbog silnih objava. Zato, da se ne bih uzoholio, dat mi je trn u telu, Sotonin anđeo, da me udara, kako se ne bih uzoholio.
8Zbog toga sam tri puta molio Gospoda da to ukloni od mene.
9Ali on mi je rekao: „Dovoljna ti je blagodat koju ti iskazujem, jer se moja sila u potpunosti pokazuje kad si slab.” Zato ću se najradije hvaliti svojim slabostima, da bi Hristova sila poput zaklona ostala nadamnom.
10Zato sam dobre volje u slabostima, u uvredama, u oskudicama, u progonstvima i poteškoćama za Hrista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
11Postao sam nerazuman, jer ste me vi na to naterali. Jer je trebalo da me vi preporučite, pošto ni u čemu ne zaostajem za vašim velikim apostolima, premda nisam ništa.
12Zaista, dokazi mog apostolstva pokazali su se među vama s velikom ustrajnošću i znacima i čudima i moćnim delima.
13U čemu ste to manji od ostalih crkava, osim u tome što vam ja nisam bio na teretu? Oprostite mi što sam to skrivio.
14Evo, već sam treći put spreman da dođem kod vas i neću vam biti na teretu, jer ne tražim vašu imovinu, nego vas. Naime, ne treba deca da stiču imovinu roditeljima, nego roditelji deci.
15A ja ću vrlo rado sve potrošiti i samog sebe istrošiti za vaše duše. Ako ja vas toliko volim, zar ćete vi mene voleti manje od toga?
16Ali kako god bilo, ja vam nisam bio na teretu. A vi ipak kažete da sam bio „lukav” i da sam vas uhvatio „na prevaru”.
17Da li sam vas iskoristio preko nekoga od onih koje sam vam poslao?
18Zamolio sam Tita da vas poseti i poslao s njim još jednog brata. Zar vas je Tit u bilo čemu iskoristio? Zar nismo mi isto razmišljali? Zar nismo isto postupali?
19Zar sve ovo vreme mislite da se branimo pred vama? Pred Bogom govorimo kao Hristovi učenici. A sve je to, ljubazni, za vaše izgrađivanje.
20Jer se bojim da vas, kad dođem, možda neću naći onakve kakve bih želeo i da ja prema vama neću biti onakav kakav biste hteli da budem, nego da ću možda zateći svađu, ljubomoru, gnev, prepirke, klevetanja, ogovaranja, oholost, nered.
21Bojim se da će me, kad opet dođem, moj Bog postideti kod vas i da ću tugovati za mnogima koji su ranije sagrešili, a nisu
se pokajali za nečistoću i blud i besramna dela koja su činili.