Druga poslanica KorinćanimaInformacije o knjizi
11
1Kad biste barem podneli nešto malo moje nerazumnosti. U stvari, već me i podnosite.
2Jer revno se brinem za vas kao što to Bog čini, jer sam vas obećao jednom mužu, Hristu, kako bih vas doveo pred njega kao čestitu devicu.
3Ali se bojim da se - kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom - vaše misli ne iskvare i odvrate od iskrenosti i čestitosti koje dugujete Hristu.
4Jer ako neko dođe i propoveda drugačijeg Isusa od onoga koga smo mi propovedali, ili ako primite drugačiji duh od onoga koji ste primili ili drugačiju dobru vest od one koju ste prihvatili, vi takvog spremno podnosite.
5Smatram, naime, da ni u čemu ne zaostajem za prevelikim apostolima.
6Jer ako sam i nevešt u govoru, nisam u znanju. Naprotiv, to smo vam na svaki način i u svemu pokazali.
7Ili sam počinio greh jer sam vam - ponizivši se kako biste se vi uzvisili - rado objavio Božju dobru vest bez ikakve naplate?
8Od drugih crkava sam primio platu prihvatajući podršku od njih kako bih vama služio.
9A kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nikome nisam bio na teretu, jer su braća koja su došla iz Makedonije velikodušno podmirila moje potrebe. Da, u svemu sam pazio, a i nadalje ću paziti, da vam ne budem na teretu.
10Sve dok je Hristova istina u meni, ništa me neće sprečiti da se time hvalim u ahajskim krajevima.
11Zašto sam tako postupio? Zar zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim.
12A što činim, i dalje ću činiti, da oduzmem izgovor onima koji traže izgovor da se hvale kako su po službi jednaki nama.
13Jer takvi ljudi su lažni apostoli, koji varaju druge i pretvaraju se da su Hristovi apostoli.
14A nije ni čudo, jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svetlosti.
15Zato nije ništa neobično ako se i njegove sluge pretvaraju da su sluge pravednosti. Ali kraj će im biti po njihovim delima.
16Opet kažem: Neka me niko ne smatra nerazumnim. Ali čak i ako me smatrate takvim, prihvatite me makar i kao nerazumnog, da se i ja nešto malo pohvalim.
17Što govorim, ne govorim kao što bi Gospod govorio, nego kao u nerazumnosti, u tom samouverenom hvalisanju.
18Pošto se mnogi hvale onim što je ljudsko, i ja ću se hvaliti.
19Jer rado podnosite nerazumne - vi koji ste razumni.
20U stvari, podnosite svakoga ko vas zarobljava, svakoga ko proždire ono što imate, svakoga ko otima ono što imate, svakoga ko se uzdiže iznad vas, svakoga ko vas udara po licu.
21To kažem na našu sramotu, jer neki misle da smo bili slabi. Ali, ako je neko odvažan u nečemu - govorim kao nerazuman čovek - i ja sam odvažan u tome.
22Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izraelci? I ja sam. Jesu li Avramovo potomstvo? I ja sam.
23Jesu li Hristove sluge? Ne odgovaram kao mudar: ja sam to još i više - više sam se naprezao, više sam bio u zatvorima, preko svake mere sam dobijao udarce, često sam bio u smrtnoj opasnosti.
24Od Judejaca sam pet puta dobio četrdeset udaraca manje jedan,
25triput sam bio išiban, jednom kamenovan, triput sam doživeo brodolom, noć i dan proveo sam u dubokom moru.
26Često sam putovao, bio sam u opasnostima od reka, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od sunarodnika, u opasnostima od neznabožaca, u opasnostima u gradu, u opasnostima u pustinji, u opasnostima na moru, u opasnostima među lažnom braćom,
27u teškom i napornom radu, u mnogim neprospavanim noćima, u gladi i žeđi, često sam se uzdržavao od hrane, bio sam u hladnoći i golotinji.
28Osim svih tih spoljašnjih nevolja, svaki dan me pritiska i briga za sve crkve.
29Ko je slab, a da i ja nisam slab? Ko je posrnuo u veri, a da ja ne izgaram od gneva?
30Ako se treba hvaliti, hvaliću se onim što pokazuje moju slabost.
31Bog i Otac Gospoda Isusa, onaj koga treba hvaliti u svu večnost, zna da ne lažem.
32U Damasku je namesnik cara Arete držao grad Damaštana pod stražom kako bi me uhvatio,
33ali su me kroz prozor, u korpi, spustili preko zida pa sam umakao njegovim rukama.