Druga knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Bais
26
1Tada je ceo Judin narod uzeo Oziju, koji je imao šesnaest godina, i postavio ga za cara umesto njegovog oca Amasije.
2On je ponovo izgradio Elot i vratio ga pod Judinu vlast nakon što je car počinuo kod svojih praočeva.
3Ozija je imao šesnaest godina kad je počeo da vlada i vladao je pedeset i dve godine u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Jeholija i bila je iz Jerusalima.
4On je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima, sve onako kako je činio i Amasija, njegov otac.
5Stalno je tražio Boga dok je bio živ Zaharija, koji ga je učio da se boji Boga. Dok je tražio Boga, on ga je blagosiljao.
6Krenuo je u rat protiv Filisteja i razvalio je zidine Gata, zidine Javne i zidine Azota, a zatim je sagradio gradove na području Azota i po ostaloj filistejskoj zemlji.
7Bog mu je pomagao u borbi protiv Filisteja i protiv Arapa, koji su živeli u Gurvalu, i protiv Meunimovih sinova.
8Amonci su plaćali danak Oziji, a glas o njemu proširio se sve do Egipta, jer je postao veoma moćan.
9Ozija je sagradio kule u Jerusalimu kod Ugaonih vrata, kod Vrata prema dolini i kod Potpornog stuba, i utvrdio ih je.
10Sagradio je kule i u pustinji, i iskopao je mnogo bunara jer je imao mnogo stoke, a isto je učinio i u Šefeli i na visoravni. Imao je ratare i vinogradare u brdima i na Karmilu, jer je voleo zemljoradnju.
11Ozija je imao i vojsku koja je išla u rat, vojnike koji su u četama išli u vojne pohode, onako kako su ih prebrojali i popisali pisar Jeilo i upravitelj Masija, pod zapovedništvom Ananije, jednog od carevih knezova.
12Ukupan broj poglavara otačkih domova, hrabrih junaka, iznosio je dve hiljade i šesto.
13Pod njihovim zapovedništvom bila je vojska od trista sedam hiljada i petsto ljudi koji su išli u rat kao moćna vojna sila da pomažu caru u borbi protiv neprijatelja.
14Ozija je za svu vojsku nabavio štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
15U Jerusalimu je načinio bojne sprave, koje su izumeli vešti majstori, za odapinjanje strela i bacanje velikog kamenja s kula i uglova zidina. Tako se glas o njemu proneo nadaleko, zbog čudesne pomoći koju je dobijao sve dok nije postao moćan.
16Ali kad je postao moćan, srce mu se toliko uzoholilo da je sam sebe odveo u propast. Postao je neveran Gospodu, svom Bogu, i ušao je u Gospodnji hram da prinosi kad na kadionom oltaru.
17Za njim je odmah ušao sveštenik Azarija i s njim osamdeset Gospodnjih sveštenika, hrabrih ljudi.
18Oni su se suprotstavili caru Oziji i rekli su mu: „Nije tvoje, Ozija, da prinosiš kad Gospodu, već to treba da rade sveštenici, Aronovi sinovi, koji su posvećeni, oni treba da prinose kad. Izađi iz svetinje! Neverno si postupio i to ti ne služi na čast pred Gospodom Bogom.”
19Tada se Ozija razgnevio držeći u ruci kadionicu za prinošenje kada. Ali dok se gnevio na sveštenike, izašla mu je guba na čelu pred sveštenicima u Gospodnjem domu, pored kadionog oltara.
20Kad su ga Azarija, sveštenički poglavar, i svi drugi sveštenici pogledali, bio je gubav po čelu. Tada su ga brzo izveli napolje, a i sam je požurio da izađe, jer ga je Gospod udario.
21Car Ozija je ostao gubav sve do svoje smrti. Živeo je u svojoj kući izuzet od svojih dužnosti. Bio je odstranjen iz Gospodnjeg doma, a njegov sin Jotam upravljao je carevim dvorom i sudio narodu.
22Ostala Ozijina dela, od početka do kraja, zapisao je prorok Isaija, Amosov sin.
23Ozija je počinuo kod svojih praočeva i sahranili su ga kod njegovih praočeva, ali na polju izvan carskog groblja, jer su rekli: „Gubav je.” Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Jotam.