Druga knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Bais
25
1Amasija je imao dvadeset i pet godina kad je postao car i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Joadana i bila je iz Jerusalima.
2On je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima, ali ne celim srcem.
3Kad je učvrstio carstvo, pobio je svoje sluge koje su ubile cara, njegovog oca.
4Ali njihove sinove nije pogubio, nego je postupio kao što je zapisano u zakonu, u Mojsijevoj knjizi, gde je Gospod zapovedio: „Neka očevi ne budu pogubljeni zbog sinova, i neka sinovi ne budu pogubljeni zbog očeva. Neka svako bude pogubljen zbog sopstvenog greha.”
5Posle toga Amasija je skupio Judine sinove i zapovedio da se sav narod po Judinoj i Venijaminovoj zemlji razvrsta po domovima svojih praočeva, pod zapovedništvom poglavara nad hiljadama i poglavara nad stotinama. Kad je popisao one od dvadeset godina pa naviše, utvrdio je da ima trista hiljada odabranih ljudi sposobnih za vojsku, koji nose koplje i veliki štit.
6Osim toga, za sto talanata srebra unajmio je još sto hiljada hrabrih junaka iz Izraela.
7Ali Božji čovek je došao kod njega i rekao mu: „Caru, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Gospod nije sa Izraelom, sa svim tim Jefremovim sinovima.
8Idi sam i bori se hrabro u boju. Bog bi mogao da te obori pred neprijateljem, jer Bog ima moć da pomogne i da obori.”
9Tada je Amasija rekao Božjem čoveku: „Ali šta će onda biti sa sto talanata koje sam dao izraelskoj vojsci?” Na to mu je Božji čovek odgovorio: „Gospod ti može dati mnogo više od toga.”
10Tako je Amasija odvojio vojsku koja mu je došla od Jefrema i poslao vojnike da se vrate svojim kućama. Ali oni su se mnogo razgnevili na Judu i vratili su se svojim kućama u velikom gnevu.
11Amasija se ohrabrio, poveo svoj narod i otišao u Slanu dolinu. Tamo je pobio deset hiljada sinova Sira.
12Judini sinovi su zarobili deset hiljada živih. Odveli su ih na vrh stene i bacili ih s vrha stene, tako da su svi poginuli.
13A vojnici koje je Amasija poslao nazad da ne idu s njim u boj napali su Judine gradove, od Samarije do Vet-Orona, pobili su u njima tri hiljade ljudi i odneli veliki plen.
14Kad se Amasija vratio pobivši Edomce, doneo je sa sobom bogove sinova Sira i postavio ih sebi za bogove. Počeo je da se klanja pred njima i da im prinosi kad.
15Tada se Gospod razgnevio na Amasiju i poslao mu proroka, koji ga je upitao: „Zašto tražiš bogove drugog naroda koji svoj narod nisu mogli izbaviti iz tvoje ruke?”
16Dok mu je on to govorio, car ga je upitao: „Jesmo li tebe postavili za carevog savetnika? Bolje ti je da prestaneš! Zašto da te pogube?” Tada je prorok ućutao, ali je zatim rekao: „Znam da je Bog odlučio da te uništi jer tako postupaš i ne slušaš moj savet.”
17Kad se Amasija, Judin car, posavetovao s drugima, poslao je glasnike Joasu, sinu Joahaza, Jujevog sina, caru Izraela, i poručio mu: „Dođi da se ogledamo.”
18Joas, car Izraela, ovako je poručio Amasiji, Judinom caru: „Trnoviti korov na Livanu poručio je kedru na Livanu: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ Ali poljska zver na Livanu prešla je preko trnovitog korova i izgazila ga.
19Ti kažeš da si porazio Edomce, i zato ti se srce uzoholilo pa tražiš slavu. Bolje ostani kod kuće. Zašto da se upuštaš u sukob kad ćeš biti poražen? Zar hoćeš da propadneš i ti i Juda s tobom?”
20Ali Amasija nije poslušao, jer je Bog odlučio da ih preda neprijatelju u ruke zato što su tražili edomske bogove.
21Tako je Joas, car Izraela, došao pa su se on i Amasija, Judin car, ogledali kod Vet-Semesa, koji pripada Judi.
22Izraelovi sinovi su porazili Judine sinove, tako da su oni pobegli svaki u svoj šator.
23Joas, car Izraela, zarobio je kod Vet-Semesa Amasiju, Judinog cara, sina Joasa, Joahazovog sina, i doveo ga u Jerusalim. Zatim je srušio jerusalimske zidine od Jefremovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četristo lakata.
24On je uzeo sve zlato i srebro i sve predmete koji su se našli u domu Božjem, a koje je čuvao Ovid-Edom, i koji su se našli u riznici carevog dvora, a uzeo je i taoce i vratio se u Samariju.
25Amasija, Joasov sin, Judin car, živeo je još petnaest godina nakon smrti Joasa, Joahazovog sina, cara Izraela.
26Ostala Amasijina dela, od početka do kraja, zar nisu zapisana u knjizi o Judinim i Izraelovim carevima?
27Otkako je Amasija odstupio od Gospoda, u Jerusalimu su protiv njega kovali zaveru. Na kraju je pobegao u Lahis. Ali za njim su u Lahis poslali ljude koji su ga tamo ubili.
28Odande su ga doneli na konjima i sahranili ga kod njegovih praočeva u Judinom gradu.