Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
9
1Prorok Jelisije je pozvao jednog od prorčkih sinova i rekao mu: „Podvij skutove haljine svoje i uzmi ovu bocu s uljem pa idi u Ramot u Galadu.
2Kad dođeš tamo, potraži Juja, sina Josafata, Nimsijevog sina. Idi tamo i izvedi ga od njegove braće i odvedi ga u najskrovitiju sobu.
3Uzmi bocu s uljem, izlij mu ulje na glavu i reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pomazujem te za cara nad Izraelom’. Zatim otvori vrata i beži, nemoj čekati.”
4Tako je prorokov sluga otišao u Ramot u Galadu.
5Kad je stigao, zapovednici vojske sedeli su svi na okupu. On reče: „Zapovedniče, želim nešto da ti kažem.” A Juj upita: „Kome od svih nas?” On odgovori: „Tebi, zapovedniče.”
6Tada je Juj ustao i ušao u kuću, a on mu je izlio ulje na glavu i rekao mu: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Pomazujem te za cara nad Gospodnjim narodom, nad Izraelom.
7Pobij dom Ahava, svog gospodara, jer ću na Jezavelji osvetiti krv svojih slugu proroka i krv svih Gospodnjih slugu.
8Izginuće ceo Ahavov dom. Istrebiću u Ahavovom domu sve što je muško, čak i one najmanje i bezvredne u Izraelu.
9Učiniću da Ahavov dom bude kao dom Jerovoama, Navatovog sina, i kao dom Vase, Ahijinog sina.
10A Jezavelju će na jezraelskom polju pojesti psi i neće biti nikoga da je sahrani’.” Tada je otvorio vrata i pobegao.
11Kad je Juj izašao i došao kod slugu svog gospodara, oni su ga upitali: „Je li sve u redu? Zašto je taj ludak došao kod tebe?” A on im odgovori: „Vi dobro znate tog čoveka i šta je mogao da kaže.”
12A oni rekoše: „Nije istina! Hajde, kaži nam.” Tada Juj reče: „Govorio mi je tako i tako i rekao mi je: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pomazujem te za cara nad Izraelom’.”
13Oni su brzo uzeli svaki svoju haljinu i prostrli je pred njim po stepenicama. Zatim su zatrubili u rog i rekli: „Juj je postao car!”
14Tako je Juj, sin Josafata, Nimsijevog sina, skovao zaveru protiv Jorama. U to vreme Joram je zajedno sa svim Izraelcima branio Ramot u Galadu od Azaila, cara Sirije.
15Kasnije se car Joram vratio u Jezrael da se oporavi od rana koje su mu zadali Sirijci kad se borio protiv Azaila, cara Sirije. Tada je Juj rekao: „Ako je po volji vaše duše, neka niko ne pobegne iz grada da ne bi otišao i javio to u Jezrael.”
16Juj se popeo na kola i otišao u Jezrael, jer je tamo ležao Joram. A Ohozija, Judin car, došao je da poseti Jorama.
17Kad je stražar koji je stajao na kuli u Jezraelu video kako mnoštvo Jujevih ljudi navire, javio je: „Vidim mnoštvo ljudi kako navire.” A Joram reče: „Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da ih pita da li dolaze u miru.”
18Tako je konjanik došao pred Juja i rekao: „Car pita da li dolazite s mirom.” A Juj odgovori: „Šta se tebe tiče da li ja dolazim s mirom? Hajde za mnom!” A stražar je javio: „Glasnik je došao do njih, ali se ne vraća.”
19Tada je Joram poslao drugog konjanika koji je došao do njih i rekao: „Car pita da li dolazite s mirom?” Ali Juj odgovori: „Šta se tebe tiče da li ja dolazim s mirom? Hajde za mnom!”
20Stražar je opet javio: „Došao je do njih, ali se ne vraća. A onaj što vozi, vozi mahnito kao Jyj, Nimsijev unuk.”
21Tada Joram reče: „Preži konje!” Tako su upregli njegova bojna kola i Joram, car Izraela, i Ohozija, Judin car, izašli su svaki u svojim bojnim kolima. Otišli su u susret Juju i zatekli ga na njivi Navuteja Jezraelca.
22Kad je Joram ugledao Juja, upitao je: „Dolaziš li s mirom, Juju?” A on odgovori: „Kako može biti mir dok je bluda tvoje majke Jezavelje i njenog silnog vračanja?”
23Tada Joram okrenu kola da bi pobegao i doviknu Ohoziji: „Prevara, Ohozija!”
24A Juj zgrabi svoj luk i ustreli Jorama među pleća tako da mu je strela prošla kroz srce, i on se sruši u svojim kolima.
25Tada Juj reče Vadekaru, svom ađutantu: „Podigni ga i baci na njivu Navuteja Jezraelca. Seti se da smo ja i ti vozili dvopreg iza Ahava, njegovog oca, kad je Gospod protiv njega izrekao ovu objavu:
26‘Juče sam video Navutejevu krv i krv njegovih sinova’, govori Gospod, ‘i platiću ti to na ovoj njivi’, govori Gospod. Zato ga sada uzmi i baci na ovu njivu, prema Gospodnjoj reči.”
27Kad je to video Ohozija, Judin car, pobegao je putem koji vodi prema kući u vrtu. (Kasnije je Juj krenuo za njim i viknuo: „Ubijte i njega!” I ranili su ga dok je bio u kolima na putu prema Guru, koji se nalazi kraj Ivleama. Ali je uspeo da pobegne u Megido, gde je na kraju i umro.
28Njegove sluge su ga u kolima prevezle u Jerusalim i sahranile ga u njegovom grobu kod njegovih praočeva u Davidovom gradu.
29Ohozija je postao car nad Judom jedanaeste godine vladanja Jorama, Ahavovog sina.)
30Posle toga Juj je došao u Jezrael. Kad je to čula Jezavelja, namazala je oči crnom bojom i lepo uredila svoju glavu, pa je gledala s prozora.
31Kad je Juj ulazio na gradska vrata, ona reče: „Je li dobro prošao Zimrije, ubica svog gospodara?”
32Tada on pogleda prema prozoru i upita: „Ko je sa mnom? Ko?” Tada su dva ili tri dvoranina pogledala prema njemu.
33Juj reče: „Bacite je dole!” Oni su je bacili, a njena je krv poprskala zid i konje. I konji su je pregazili.
34Zatim je ušao u kuću, jeo i pio, a onda je rekao: „Pobrinite se za onu prokletnicu i sahranite je, jer je careva kći.”
35Kad su ljudi otišli da je sahrane, nisu od nje našli ništa osim lobanje, nogu i šaka.
36Onda su se vratili i javili to Juju, a on je rekao: „To je Gospodnja reč koju je objavio preko svog sluge Ilije Tesvićanina: ‘Na jezraelskom polju psi će pojesti Jezaveljino telo.
37Jezaveljin leš biće kao đubrivo na jezraelskom polju, tako da neće moći da se kaže: ‘To je Jezavelja’.”