Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
10
1Ahav je imao sedamdeset sinova u Samariji. Zato je Juj napisao pisma i poslao ih u Samariju jezraelskim knezovima, starešinama i starateljima Ahavovih sinova, i poručio im:
2„Sada, kad dobijete ovo pismo - vi kod kojih su sinovi vašeg gospodara i koji imate bojna kola, konje, utvrđen grad i oružje
3vidite ko je najbolji i najdostojniji od sinova vašeg gospodara pa ga postavite na presto njegovog oca i borite se za dom svog gospodara.”
4Oni su se mnogo uplašili i rekli su: „Evo, dva cara nisu mogla da mu se odupru, pa kako mi da mu se odupremo?”
5Zato su upravitelj dvora, zapovednik grada, starešine i staratelji poručili Juju: „Mi smo tvoje sluge i učinićemo sve što nam kažeš. Nikoga nećemo postaviti za cara. Učini šta misliš da je dobro.”
6Juj im je napisao drugo pismo, u kome je stajalo: „Ako ste moji i slušate moj glas, uzmite glave sinova svog gospodara i sutra u ovo doba dođite kod mene u Jezrael.” A carevi sinovi, njih sedamdeset, bili su u gradu kod uglednih ljudi koji su ih odgajali.
7Kad im je stiglo pismo, uzeli su careve sinove i pobili ih, njih sedamdeset. Zatim su njihove glave stavili u korpe i poslali ih Juju u Jezrael.
8Tada je došao glasnik i javio mu: „Doneli su glave carevih sinova.” A on je rekao: „Stavite ih u dve gomile kod gradskih vrata da stoje do jutra.”
9Ujutru je izašao, stao pred ceo narod i rekao: „Vi ste pravedni. Evo, ja sam skovao zaveru protiv svog gospodara i ubio ga. Ali ko je pobio sve ove?
10Znajte, dakle, da neće ostati neispunjena nijedna Gospodnja reč koju je Gospod izrekao protiv Ahavovog doma. Gospod je učinio sve što je rekao preko svog sluge Ilije.”
11Juj je pobio sve koji su preostali od Ahavovog doma u Jezraelu, sve njegove ugledne ljude, njegove prijatelje i njegove sveštenike, tako da niko njegov nije ostao živ.
12Zatim je ustao i krenuo u Samariju. Na putu je prolazio pored pastirske kuće u kojoj se vežu ovce.
13Tamo je Juj naišao na braću Ohozije, Judinog cara. On ih upita: „Ko ste vi?” Oni odgovoriše: „Mi smo Ohozijina braća i idemo da se raspitamo jesu li dobro carevi sinovi i sinovi carice majke.”
14Tada Juj reče: „Pohvatajte ih žive!” I pohvatali su ih žive pa su ih pobili pored bunara uz kuću u kojoj se vežu ovce, njih četrdeset i dvojicu. Nijedan nije ostao živ.
15Otišavši odande, naišao je na Jonadava, Rihavovog sina, koji mu je izašao u susret. Nakon što ga je blagoslovio, upita ga: „Jesi li svim srcem sa mnom kao što sam ja svim srcem s tobom?” Jonadav odgovori: „Jesam.” „Ako jesi, pruži mi ruku.” Jonadav mu pruži ruku, a on ga uze k sebi u kola.
16Zatim Juj reče: „Pođi sa mnom i videćeš da neću dozvoliti da iko bude suparnik Gospodu.” Tako se Jonadav odvezao s njim u njegovim bojnim kolima.
17Kad je došao u Samariju, pobio je sve iz Ahavovog doma koji su još preostali u Samariji. Istrebio ih je, prema reči koju je Gospod rekao Iliji.
18Zatim je Juj skupio ceo narod i rekao mu: „Ahav je malo obožavao Vala. Juj će ga obožavati više.
19Zato sada pozovite k meni sve Valove proroke, sve one koji ga obožavaju i sve njegove sveštenike. Neka ne izostane nijedan, jer ću Valu prineti veliku žrtvu. Ko god izostane, neće ostati živ.” Juj je postupao lukavo, jer je hteo da istrebi one koji su obožavali Vala.
20Juj još reče: „Oglasite svečani zbor u čast Valu.” I oni su ga oglasili.
21Zatim je Juj poslao glasnike po celom Izraelu tako da su došli svi oni koji su obožavali Vala, nije izostao nijedan. Stizali su u Valov hram tako da se Valov hram napunio od jednog kraja do drugog.
22Tada Juj reče čuvaru odeće: „Iznesi haljine za sve one koji obožavaju Vala.” I on im je izneo odeću.
23Zatim je Juj s Jonadavom, Rihavovim sinom, ušao u Valov hram i rekao onima koji su obožavali Vala: „Proverite dobro i pobrinite se da ovde među vama ne bude nikoga ko obožava Gospoda, nego da budu samo oni koji obožavaju Vala.”
24Tako su došli da prinesu žrtve paljenice i druge žrtve, a Juj je napolju postavio osamdeset svojih ljudi kojima je rekao: „Ako neko od ovih ljudi koje predajem u vaše ruke pobegne, svojom dušom platićete za njegovu dušu.”
25Kad je prineo žrtvu paljenicu, Juj je rekao telesnoj straži i ađutantima: „Uđite i pobijte ih! Nikome ne dajte da izađe.” Tako su ih stražari i ađutanti pobili oštricom mača i pobacali ih napolje. Prodrli su sve do svetilišta Valovog hrama.
26Izneli su obredne stubove iz Valovog hrama i sve ih spalili.
27Zatim su srušili Valov obredni stub i Valov hram i od njega napravili smetlišta, koji postoje sve do danas.
28Tako je Juj istrebio Vala iz Izraela.
29Ali Juj nije odstupio od greha Jerovoama, Navatovog sina, kojima je naveo Izrael na greh, to jest od obožavanja zlatne teladi. Jedno je tele bilo u Vetilju, a drugo u Danu.
30Gospod je rekao Juju: „Zato što si postupao dobro, čineći ono što je ispravno u mojim očima, i zato što si Ahavovom domu učinio sve što mi je bilo u srcu, tvoji sinovi će sve do četvrtog kolena sedeti na Izraelovom prestolu.”
31Ali Juj nije pazio da celim srcem postupa po zakonu Gospoda, Izraelovog Boga. Nije odstupio od Jerovoamovih grehova kojima je on naveo Izrael na greh.
32U to vreme Gospod je počeo da oduzima deo po deo izraelske zemlje. Azailo je napadao celo područje Izraela,
33istočno od Jordana, svu galadsku zemlju, Gadovo, Ruvimovo i Manasijino pleme, od Aroira, koji se nalazi uz dolinu Arnon, i Galad i Vasan.
34Ostala Jujeva dela, sve što je činio i svi njegovi poduhvati, zar nije sve to zapisano u dnevnicima careva Izraela?
35Juj je počinuo kod svojih praočeva i sahranili su ga u Samariji. Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Joahaz.
36Juj je dvadeset i osam godina vladao nad Izraelom u Samariji.