Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
18
1Treće godine vladanja Osije, Ilinog sina, cara Izraela, Jezekija, sin Ahaza, Judinog cara, postao je car.
2On je imao dvadeset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Avija i bila je Zaharijina kći.
3On je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima, sve onako kako je činio i David, njegov praotac.
4Jezekija je uklonio obredne uzvišice, oborio obredne stubove, posekao obredno deblo i razbio bakarnu zmiju koju je načinio Mojsije, jer su joj sve do tada Izraelovi sinovi prinosili kad i zvali su je Neustan.
5On se uzdao u Gospoda, Izraelovog Boga, i nije bilo takvog među svim Judinim carevima posle njega, a ni među onima pre njega.
6Držao se Gospoda i nije odstupio od njega, nego se držao zapovesti koje je Gospod dao Mojsiju.
7Gospod je bio s Jezekijom koji je postupao razborito u svemu što je radio. On se pobunio protiv cara Asirije i nije mu više služio.
8Isto tako, pobio je Filisteje do Gaze i njenog područja, od stražarskih kula do utvrđenih gradova.
9Četvrte godine vladanja Jezekije, to jest sedme godine vladanja Osije, Ilinog sina, cara Izraela, Salmanasar, car Asirije, došao je na Samariju i opkolio je.
10Osvojio ju je posle tri godine. Šeste godine vladanja Jezekije, to jest devete godine vladanja Osije, cara Izraela, Samarija je bila zauzeta.
11Zatim je car Asirije izgnao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Alaju i Avoru na reci Gozan i u gradovima Medije,
12zato što nisu slušali glas Gospoda, svog Boga, nego su prestupali njegov savez, sve što je zapovedio Mojsije, Gospodnji sluga. Nisu to slušali niti su izvršavali.
13Četrnaeste godine vladanja Jezekije, Senahirim, car Asirije, došao je na sve utvrđene gradove u Judi i osvojio ih.
14Tada je Jezekija, Judin car, poručio caru Asirije u Lahisu: „Zgrešio sam. Odvrati se od mene i što god tražiš od mene, daću ti.” Car Asirije zatražio je od Jezekije, Judinog cara, trista talanata srebra i trideset talanata zlata.
15Jezekija je dao sve srebro koje se našlo u Gospodnjem domu i u riznicama carevog dvora.
16Tada je Jezekija, Judin car, skinuo vrata Gospodnjeg hrama i dovratke koje je sam obložio zlatom, pa je zlato s njih dao caru Asirije.
17Car Asirije poslao je iz Lahisa vrhovnog zapovednika vojske, glavnog dvorskog službenika i jednog visokog službenika u svom carstvu kod cara Jezekije u Jerusalim s jakom vojskom. Oni su ustali i pošli u Jerusalim. Kad su stigli, stali su kod vodovoda gornjeg jezera na putu koji vodi do polja onih koji bele rublje.
18I pozvali su cara, ali su im u susret izašli upravitelj carevog dvora Elijakim, Helkijin sin, pisar Somna i letopisac Joah, Asafov sin.
19Visoki službenik im je rekao: „Recite Jezekiji: ‘Ovako kaže veliki car, car Asirije: ‘Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?
20Ti kažeš: ‘Imam veštinu i silu potrebnu za rat’, ali to su samo prazne reči. U koga se uzdaš, pa si se pobunio protiv mene?
21Uzdaš se u podršku Egipta, u slomljenu trsku, koja probode dlan onom ko se na nju nasloni. Takav je faraon, car Egipta, svima koji se uzdaju u njega.
22Ako mi kažete: ‘Mi se uzdamo u Gospoda, svog Boga’, zar nije upravo njegove uzvišice i oltare Jezekija uklonio, pa govori Judi i Jerusalimu: ‘Pred ovim oltarom se klanjajte u Jerusalimu?’
23A sada, ovako se nagodi s mojim gospodarem, carem Asirije: daću ti dve hiljade konja, pa da vidimo možeš li naći ljude koji će jahati na njima.
24Kako ćeš onda poraziti jednog jedinog namesnika među najmanjim slugama mog gospodara, kad se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike?
25Uostalom, jesam li bez Gospodnjeg odobrenja krenuo na ovo mesto da ga opustošim? Sam Gospod mi je rekao: ‘Idi na tu zemlju i opustoši je’.”
26Tada su Elijakim, Helkijin sin, Somna i Joah rekli visokom službeniku: „Molimo te, govori svojim slugama na sirijskom jeziku, jer mi razumemo. Nemoj nam govoriti na judejskom jeziku da čuje narod koji je na zidinama.”
27Ali visoki službenik im je rekao: „Zar me je moj gospodar poslao da ove reči kažem tvom gospodaru i tebi? Zar me nije poslao ljudima koji stoje na zidinama, koji će zajedno s vama morati da jedu svoj izmet i da piju svoju mokraću?”
28Zatim je visoki službenik, stojeći i dalje na tom mestu, na sav glas povikao na judejskom jeziku: „Čujte reč velikog cara, cara Asirije.
29Ovako kaže car: ‘Ne dajte da vas vara Jezekija, jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke.
30Ne dajte da vas Jezekija nagovori da se uzdate u Gospoda, govoreći vam: ‘Gospod će nas sigurno izbaviti i ovaj grad neće biti predat u ruke caru Asirije.
31Ne slušajte Jezekiju, jer ovako kaže car Asirije: ‘Predajte mi se i dođite k meni, pa ćete svi jesti sa svoje loze i sa svoje smokve, i svi ćete piti vodu iz svog bunara,
32dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju žita i mladog vina, u zemlju hleba i vinograda, u zemlju maslina i meda. Tako ćete ostati živi i nećete umreti. Ne slušajte Jezekiju, jer vas on zavodi, govoreći: ‘Gospod će nas izbaviti.’
33Da li su bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke cara Asirije?
34Gde su bogovi Emata i Arfada? Gde su bogovi Sefarvima, Ene i Ive? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?
35Koji su to bogovi među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, pa da sad Gospod izbavi Jerusalim iz moje ruke?”
36A narod je ćutao i nije mu odgovorio ni reči, jer je careva zapovest glasila: „Ne odgovarajte mu.”
37Zatim su upravitelj dvora Elijakim, Helkijin sin, pisar Somna i letopisac Joah, Asafov sin, razderali svoje haljine i otišli kod Jezekije da mu prenesu šta je visoki službenik rekao.