Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
17
1Dvanaeste godine vladanja Ahaza, Judinog cara, Osija, Ilin sin, postao je car nad Izraelom u Samariji i vladao je devet godina.
2On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima, ali ne kao carevi Izraela koji su bili pre njega.
3Na njega je došao Salmanasar, car Asirije, i Osija mu je postao sluga i plaćao mu danak.
4Ali car Asirije je otkrio da Osija kuje zaveru, jer je Osija poslao glasnike Soju, caru Egipta, i nije doneo danak caru Asirije kao svake godine. Zato ga je car Asirije zatvorio i držao svezanog u zatvoru.
5Car Asirije osvojio je svu zemlju i krenuo je na Samariju koju je držao pod opsadom tri godine.
6Devete godine vladanja Osije, car Asirije osvojio je Samariju i izgnao Izraelce u Asiriju pa ih je naselio u Alaju i Avoru na reci Gozan i u gradovima Medije.
7To se dogodilo zato što su Izraelovi sinovi zgrešili Gospodu, svom Bogu, koji ih je izveo iz egipatske zemlje i izbavio iz ruke faraona, cara Egipta. Počeli su da obožavaju druge bogove
8i živeli su po običajima naroda koje je Gospod oterao pred Izraelovim sinovima i po običajima koje su uveli carevi Izraela.
9Izraelovi sinovi činili su ono što nije ispravno u očima Gospoda, njihovog Boga, i gradili su sebi obredne uzvišice po svim svojim gradovima, od stražarskih kula do utvrđenih gradova.
10Podizali su sebi obredne stubove i obredna debla na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim drvetom.
11I po svim obrednim uzvišicama prinosili su kad, baš kao narodi koje je Gospod oterao pred njima, i činili su zla dela da bi vređali Gospoda.
12Oni su služili odvratnim idolima iako im je Gospod govorio da to ne čine.
13Gospod je upozoravao Izrael i Judu preko svih svojih proroka i preko svih svojih videlaca: „Vratite se sa svojih zlih puteva i držite se mojih zapovesti i mojih odredaba, i činite sve prema zakonu koji sam dao vašim praočevima i koji sam vam preneo preko svojih slugu, proroka.”
14Ali oni nisu poslušali, nego su ostali nepokorni kao što su bili nepokorni i njihovi praočevi koji nisu iskazali veru u Gospoda, svog Boga.
15Odbacili su njegove propise i savez koji je sklopio s njihovim praočevima i njegove opomene kojima ih je upozoravao. Išli su za ništavnim idolima, pa su i sami postali ništavni oponašajući narode koji su bili oko njih, premda im je Gospod zapovedio da ne budu poput njih.
16Ostavili su sve zapovesti Gospoda, svog Boga, i načinili su sebi livene kipove, dva teleta i obredno deblo, pa su se klanjali svoj nebeskoj vojsci i služili Valu.
17Spaljivali su svoje sinove i svoje kćeri u vatri, gatali su i vračali, i prodali su se da čine ono što je zlo u Gospodnjim očima, da bi ga vređali.
18Zato se Gospod mnogo razgnevio na Izrael i odbacio ga od sebe. Nije ostavio nikoga osim Judinog plemena.
19Ali se ni Juda nije držao zapovesti Gospoda, svog Boga, nego se držao običaja koje su uveli Izraelci.
20Zato je Gospod odbacio sav Izraelov rod, nanosio mu je nevolje i predavao ga u ruke pljačkašima, dok ga nije sasvim odbacio od sebe.
21Jer je otrgao Izrael od Davidovog doma, a oni su sebi za cara postavili Jerovoama, Navatovog sina. Jerovoam je odvratio Izraelce od Gospoda i naveo ih na veliki greh.
22Izraelovi sinovi činili su sve grehe koje je činio Jerovoam. Nisu odstupili od njih,
23dok Gospod nije odbacio Izrael od sebe, kao što je govorio preko svih svojih slugu, proroka. Tako je Izrael bio izgnan iz svoje zemlje u Asiriju, gde se nalazi do današnjeg dana.
24Zatim je car Asirije doveo ljude iz Vavilona, Hute, Ave, Emata i Sefarvima i naselio ih u samarijskim gradovima umesto Izraelovih sinova. Oni su zauzeli Samariju i živeli u njenim gradovima.
25A kad su počeli da žive tamo, nisu obožavali Gospoda. Zato je Gospod poslao među njih lavove koji su ih ubijali.
26Zato su oni poručili caru Asirije: „Narodi koje si doveo i naselio po samarijskim gradovima ne znaju kako treba obožavati Boga te zemlje, pa on šalje na njih lavove koji ih ubijaju, jer niko ne zna kako treba obožavati Boga te zemlje.”
27Tada je car Asirije zapovedio: „Pošaljite tamo jednog od sveštenika koje ste odande odveli u izgnanstvo. Neka on ode i nastani se tamo pa neka ih poučava kako treba obožavati Boga te zemlje.”
28Tako je došao jedan od sveštenika koji su iz Samarije bili odvedeni u izgnanstvo i nastanio se u Vetilju. On ih je učio kako da služe Gospodu.
29Ali svaki narod načinio je sebi svog boga i postavio ga u svetilišta, na uzvišice koje su načinili Samarićani, svaki narod u svojim gradovima u kojima je živeo.
30Ljudi iz Vavilona načinili su Sokot-Venota, oni iz Hute načinili su Nergala, a oni iz Emata načinili su Asima.
31Oni iz Ave načinili su Nivaza i Tartaka, a oni iz Sefarvima su u vatri spaljivali svoje sinove u čast Adrameleha i Anameleha, sefarvimskih bogova.
32A služili su i Gospodu, pa su postavili sebi ljude iz svog naroda da služe kao sveštenici obrednih uzvišica i da za njih vrše službu u svetilištima, na uzvišicama.
33Služili su i Gospoda, ali su se klanjali i svojim bogovima prema običajima naroda iz kojih su bili odvedeni u izgnanstvo.
34Sve do današnjeg dana oni se drže starih običaja. Ne služe Gospoda i ne postupaju prema njegovim odredbama i njegovim naredbama, niti prema zakonima i zapovestima koje je Gospod dao sinovima Jakova, koga je nazvao Izrael,
35kada je Gospod sklopio savez s njima i zapovedio im: „Ne smete služiti drugim bogovima, klanjati im se, niti im prinositi žrtve,
36nego treba da služite Gospoda, koji vas je izveo iz egipatske zemlje velikom silom i podignutom mišicom, njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve.
37Uvek savesno postupajte po propisima, naredbama, zakonima i zapovestima koje vam je on napisao. Ne služite drugim bogovima.
38Ne zaboravite savez koji sam sklopio s vama. Ne smete služiti drugim bogovima,
39nego služite Gospoda, svog Boga, jer će vas on izbaviti iz ruku svih vaših neprijatelja.”
40Ali oni nisu poslušali, nego su se držali starih običaja.
41Tako su ti narodi služili Gospoda, ali su služili i svojim rezbarenim likovima. Njihovi sinovi i njihovi unuci sve do današnjeg dana čine sve kako su činili i njihovi praočevi.