Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
23
1Posle nekog vremena javili su Davidu: „Evo, Filisteji ratuju protiv Keile i pljačkaju gumna.”
2David je upitao Gospoda za savet: „Da li da idem i udarim na te Filisteje?” A Gospod je odgovorio Davidu: „Idi, udari na Filisteje i oslobodi Keilu.”
3Tada su Davidu rekli njegovi ljudi: „Mi se plašimo već ovde u Judi, a šta će tek biti ako krenemo u Keilu protiv filistejskih četa!”
4Zato je David još jednom upitao Gospoda za savet. Gospod mu je ovako odgovorio: „Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filisteje u tvoje ruke.”
5Tako je David otišao sa svojim ljudima u Keilu i borio se protiv Filisteja. Oterao je njihovu stoku, a njima je naneo veliki poraz i oslobodio stanovnike Keile.
6Kada je Avijatar, Ahimelehov sin, pobegao kod Davida u Keilu, poneo je u ruci efod.
7Posle nekog vremena javili su Saulu: „David je došao u Keilu.” A Saul reče: „Bog mi ga je predao u ruke, jer se sam uhvatio u zamku došavši u grad koji ima vrata i prevornice.”
8Saul je pozvao ceo narod u rat, da ide na Keilu i opkoli Davida i njegove ljude.
9David je saznao da mu Saul sprema zlo i zato je rekao svešteniku Avijataru: „Donesi ovamo efod.”
10David je zatim rekao: „Gospode, Bože Izraelov, tvoj sluga je čuo da Saul namerava da dođe u Keilu i da zbog mene razori grad.
11Hoće li me stanovnici Keile predati u njegove ruke? Hoće li doći Saul, kao što je tvoj sluga čuo? Gospode, Bože Izraelov, molim te, reci svom sluzi.” A Gospod odgovori: „Doći će.”
12David onda reče: „Hoće li stanovnici Keile predati mene i moje ljude u Saulove ruke?” A Gospod odgovori: „Predaće vas.”
13Tada je David ustao sa svojim ljudima, kojih je bilo oko šesto, i oni su otišli iz Keile i išli kuda su mogli. Kada su Saulu javili da je David pobegao iz Keile, on je odustao od pohoda.
14David je boravio u pustinji, na skrovitim mestima, i u brdima u pustinji Zif. Saul ga je neprestano tražio, ali ga Bog nije predao u njegove ruke.
15David se plašio jer je Saul izašao da traži njegovu dušu dok je David bio u pustinji Zif, u Horesu.
16Tada je Jonatan, Saulov sin, ustao i otišao kod Davida u Hores da ga ohrabri u ime Božje.
17Rekao mu je: „Ne boj se, jer te neće stići ruka mog oca Saula. Ti ćeš biti car nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe. I moj otac Saul to dobro zna.”
18Tada su obojica sklopila savez pred Gospodom. David je ostao u Horesu, a Jonatan se vratio svojoj kući.
19Jednog dana ljudi iz Zifa došli su kod Saula u Gavaju i rekli mu: „Zar se David ne krije kod nas po vrletima u Horesu, na Eheli, brdu koje je s desne strane Gesimona?
20A sada, care, po želji svoje duše ti dođi, a mi ćemo ga predati u careve ruke.”
21Saul reče: „Neka vas Gospod blagoslovi što ste se smilovali na mene!
22Molim vas, idite i još više pazite, ispitajte i osmotrite mesta kuda kroči svojom nogom i pronađite ko ga je tamo video, jer se priča da je veoma lukav.
23Pogledajte i proverite sva mesta gde se skriva, pa se vratite kad budete sve pouzdano saznali, i ja ću poći s vama. Ako je negde u ovoj zemlji, pretražiću zbog njega sve Judine hiljade.”
24Tako su ustali i otišli u Zif pre Saula, a David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maon u Aravi, južno od Gesimona.
25Kasnije je Saul došao sa svojim ljudima da ga traži. Kada su to javili Davidu, on je odmah otišao do stene i ostao u pustinji Maon. Kad je to Saul čuo, krenuo je u poteru za Davidom, u pustinju Maon.
26Saul je išao jednom stranom brda, a David sa svojim ljudima drugom stranom brda. David je brzo išao kako bi pobegao od Saula jer je Saul sa svojim ljudima opkolio Davida i njegove ljude kako bi ih pohvatao.
27Ali kod Saula je došao jedan glasnik koji je rekao: „Dođi brzo, jer su Filisteji napali zemlju!”
28Tada je Saul odustao od potere za Davidom i krenuo pred Filisteje. Zato su ono mesto prozvali Stena razdvajanja.
29David je otišao odatle i boravio po vrletima u En-Gadu.